SVECI · MUČENICI
Sveti Marko i Marcelijan
- Spomendan
- 18. lipnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
Život
Sveti Marko i Marcelijan bili su rođena braća, ugledni rimski građani koji su primili đakonski red te podnijeli slavno mučeništvo u Rimu krajem trećega ili početkom četvrtoga stoljeća, u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog svoje privrženosti Kristu i neumornoga rada u rimskoj Crkvi, braća su bila uhićena i bačena u tamnicu. Sudac im je dao trideset dana odgode do izvršenja smrtne presude kako bi se predomislili i prinijeli žrtvu rimskim bogovima.
Tijekom tih dana u tamnici su ih posjetili njihovi roditelji, Trankvilin i Marcija, koji su u to vrijeme još bili pogani. U suzama su preklinjali sinove da se smiluju njihovoj starosti, odreknu kršćanske vjere i spase svoje mlade živote. U tim trenucima najteže duhovne borbe, u tamnicu je ušao sveti Sebastijan, carski časnik i tajni kršćanin. Nadahnut Duhom Svetim, Sebastijan je progovorio s takvom silom o prolaznosti zemaljskoga života i vječnoj slavi neba da je učvrstio braću u nepokolebljivoj vjernosti Kristu. Njegove su riječi djelovale tako čudesno da su se na kršćanstvo obratili i sami roditelji Trankvilin i Marcija, kao i mnogi prijatelji i zatvorski službenici koji su bili prisutni.
Kada je isteklo vrijeme odgode, Marko i Marcelijan su ponovno izvedeni pred rimskoga suca Fabijana. Budući da su postojano odbijali odmetnuti se od vjere, sudac je zapovjedio da ih se priveže za drvene stupove te da im se noge pribiju čavlima. U tim strašnim mukama braća su provela čitav dan, pjevajući hvale Bogu: "Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti" (Ps 133,1Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:). Sljedećega dana probodeni su kopljima te su tako dovršili svoj mučenički hod i ušli u vječnu radost Gospodnju.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetih Marka i Marcelijana slavi se 18. lipnja. Pokopani su na Ardeatinskoj cesti na groblju svete Balbine, blizu katakomba svete Domicile. U devetome stoljeću njihova su sveta tijela prenesena u rimsku crkvu svetih Kuzme i Damjana, gdje su ponovno svečano pronađena 1583. godine za vrijeme pape Grgura XIII. Tamo i danas počivaju u časnome grobu, u čijoj se blizini nalazi drevna freska na kojoj su prikazana oba mučenika uz Presvetu Bogorodicu.
U kršćanskoj umjetnosti sveti se Marko i Marcelijan prikazuju kao mladi đakoni privezani uz stup, s čavlima u nogama i palmama pobjede u rukama. Vjerni puk ih časti kao zaštitnike braće, kršćanskih obitelji i postojanosti u vjeri pred najtežim životnim kušnjama.
Isti dan, 18. lipnja, slave se i
- Sveta Elizabeta od Schönaua, djevica 12. stoljeće
- Sveti Amand od Bordeauxa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Grgur Barbarigo, biskup 17. stoljeće
- Sveti Kaloger sa Sicilije, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Leontije Tirski, vojnik i mučenik 1. stoljeće
- Blažena Hosana Andreasi, djevica 16. stoljeće
- Sveti Kirijak i Paula, mučenici 4. stoljeće