Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Spomen › Blažena Hosana Andreasi

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Hosana Andreasi

Spomendan
18. lipnja
Razdoblje
16. stoljeće

Život

Blažena Hosana Andreasi rođena je 17. siječnja 1449. godine u Mantovi u plemićkoj obitelji. Već u dobi od šest godina, dok se šetala uz obalu rijeke Po, doživjela je mistično viđenje nebeskoga sklada i anđela, što je u njezinu djetinjem srcu zapalilo trajnu ljubav prema Bogu. S četrnaest godina tajno je obukla habit Trećega reda svetoga Dominika (pokornice svetoga Dominika).

Iako je pripadala redovničkomu trećem redu, Hosana nije pošla u samostan, nego je ostala živjeti u obiteljskoj kući u Mantovi. Ondje je na zadivljujući način spojila duboku kontemplaciju i mistično sjedinjenje s Raspetim Kristom sa svakodnevnim svjetovnim dužnostima i brigom za svoju obitelj. Nakon prerane smrti roditelja, preuzela je na sebe upravljanje cijelim domaćinstvom i odgoj svoje mlađe braće i sestara, pokazujući izvanrednu mudrost, strpljivost i radinost.

Bila je obdarena stigmama, ranama muke Kristove, koje je nosila u skrovitosti i dubokoj poniznosti. Svojom kršćanskom ljubavlju neumorno se brinula za siromahe, bolesnike i nevoljnike u Mantovi. Zbog njezine duhovne mudrosti i dara razlučivanja, mnogi su joj se obraćali za savjet, uključujući i vladarsku obitelj Gonzaga, knezove Mantove, koje je Hosana mudro vodila na putu mira i pravde. Preminula je u miru u Mantovi 18. lipnja 1505. godine, okružena poštovanjem i ljubavlju cijeloga grada.

Čuda

Tijekom života blažena Hosana primila je na svome tijelu svete rane muke Gospodinove, koje su povremeno krvarile i širile ugodan miris. Predaja bilježi da su njezine molitve u više navrata spasile grad Mantovu od ratnih razaranja i gladi, te da su mnogi bolesnici ozdravili nakon što ih je posjetila i nad njima se pomolila. Nakon njezine smrti njezino je tijelo ostalo potpuno neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan blažene Hosane Andreasi slavi se 18. lipnja. Papa Inocent XII. potvrdio je njezino štovanje 1694. godine. Njezino neraspadnuto tijelo čuva se i danas u katedrali svetoga Petra u Mantovi. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u dominikanskom habitu s trnovom krunom na glavi, sa stigmama na rukama, držeći raspelo i bijeli ljiljan. Zaštitnica je grada Mantove.

Isti dan, 18. lipnja, slave se i