SVETAC · BISKUP
Sveti Aleksandar Sauli
- Spomendan
- 11. listopada
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1592.
Život
Sveti Aleksandar Sauli, apostol Korzike i biskup Pavije, rođen je 15. veljače 1534. godine u Milanu. Potjecao je iz ugledne i drevne đenovske plemićke obitelji; otac mu je bio Domenico Sauli, markiz od Pozzuola, a majka Tommasina Spinola. Zahvaljujući visokom društvenom položaju obitelji, mladi je Aleksandar u dobi od sedamnaest godina primljen na dvor cara Karla V. kao carski paž. No sjaj dvorskoga života nije privukao njegovo srce, koje je čeznulo za služenjem Kristu.
Iste godine odlučio je stupiti u novoutemeljeni Red regularnih klerika svetoga Pavla, poznatijih kao barnabiti. Red je tada prolazio kroz razdoblje velikih kušnji i krajnjega siromaštva. Kako bi iskušali njegovu poniznost i vjerodostojnost poziva, oci barnabiti zatražili su od sedamnaestogodišnjega Aleksandra da na uočnicu Duhova prođe ulicama Milana odjeven u svileno paževsko odijelo, noseći na ramenima teški drveni križ. Kada je stigao na trg Piazza dei Mercanti, uspeo se na jednu klupu i okupljenom mnoštvu vatreno propovijedao o Božjoj ljubavi i prijezira prema ispraznostima svijeta. Nakon te provjere primljen je u novicijat. Svečane zavjete položio je 29. rujna 1554. godine.
Nakon teološkoga i filozofskoga studija u Paviji, zaređen je za svećenika 21. ožujka 1556. godine. Istaknuo se kao izvrstan profesor filozofije i teologije na Sveučilištu u Paviji, gdje je ubrzo postao i dekan teološkoga fakulteta. Predavao je Sveto pismo i poslanice svetoga Pavla apostola te je svojim predavanjima i propovijedima privlačio brojne slušatelje. Njegova mudrost i duboka duhovnost bile su toliko cijenjene da su ga sveti Karlo Boromejski i kardinal Niccolò Sfondrati, kasniji papa Grgur XIV., izabrali za svoga osobnoga ispovjednika. Bio je Boromejov najbliži suradnik u provođenju obnove Crkve. Godine 1567. subraća su ga izabrala za generalnoga poglavara barnabitskoga reda.
Papa sveti Pio V. imenovao ga je 10. veljače 1570. godine biskupom drevne biskupije Aléria na otoku Korzici, na prijedlog svetoga Karla Boromejskoga, koji ga je i posvetio za biskupa 12. ožujka iste godine. Korzika se u to vrijeme nalazila u žalosnom duhovnom i materijalnom stanju: vjera je bila gotovo ugašena, crkve u ruševinama, kler neuk i zapušten, a narod prepušten neznanju, krvnim osvetama i stalnim pljačkama gusara. Biskup Aleksandar stigao je na otok s trojicom subraće i neumorno započeo obnovu. Osobno je obišao cijelu biskupiju, gradio i popravljao crkve, utemeljio sjemenište za odgoj svećenika te uveo stegu Tridentskoga sabora. Sastavio je uzoran katekizam za poučavanje puka i nesebično dijelio svoj imetak siromasima i bolesnima, zbog čega je s pravom prozvan apostolom Korzike.
Nakon više od dvadeset godina plodnoga i mukotrpnoga rada na Korzici, papa Grgur XIV. premjestio ga je 1591. godine na biskupsku stolicu u Paviji. Premda narušena zdravlja, odmah je započeo pastoralne pohode župama. Za vrijeme vizitacije u mjestu Calosso d'Asti teško je obolio te je preminuo 11. listopada 1592. godine, u pedeset i devetoj godini života. Svojom je oporukom velik dio imetka ostavio katedrali, sjemeništu i siromasima Korzike.
Čuda
Sveti Aleksandar Sauli bio je za života obdaren darom proroštva, ozdravljanja i smirivanja nepogoda. Narod Korzike sačuvao je predaju o čudesnim uslišanjima kada je biskupovom molitvom i blagoslovom otok bio pošteđen od gladi, a brodovi spašeni od morskih oluja i gusarskih napada. Nakon njegova blaženoga preminuća zabilježena su mnoga čudesna tjelesna ozdravljenja bolesnika koji su se utjecali njegovu zagovoru pred njegovim grobom.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Aleksandra Saulija počiva u katedrali u Paviji, u raskošnoj kapeli njemu posvećenoj. Dio njegovih svetih relikvija čuva se u katedrali svetoga Erazma u Cervioneu na Korzici te u bazilici San Michele Maggiore u Paviji. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 23. travnja 1741. godine, istaknuvši da je tijekom dvadeset godina bio istinski apostol cijele Korzike. Papa sveti Pio X. svečano ga je kanonizirao 11. prosinca 1904. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se na dan njegova preminuća za nebo, 11. listopada. Glavni je nebeski zaštitnik grada Cervionea na Korzici. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, s knjigom katekizma u ruci ili kako poslužuje siromahe i bolesnike.
Isti dan, 11. listopada, slave se i
- Blaženi Jakov Griesinger iz Ulma, redovnik 15. stoljeće
- Sveti Bruno Veliki od Kölna, biskup 10. stoljeće
- Sveti Filip, đakon 1. stoljeće
- Sveti Firmin od Uzèsa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Gaudencije (Radim) od Gniezna, biskup 11. stoljeće
- Sveti Gumar od Liera, vitez 8. stoljeće
- Sveti Kanik (Cainnech) od Aghaboea, opat 6. stoljeće
- Sveti Majnart od Rige, biskup 12. stoljeće
- Sveti Nikazije, Kvirin, Skubikul i Piencija, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Sanktin od Verduna, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Anđeo Ramos Velázquez, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Marija od Pustih Torres Acosta, djevica 19. stoljeće
- Sveti Anastazije Apokrizijar, prezbiter 7. stoljeće
- Sveti Petar Lê Tùy, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Sarmata, opat i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Tarah, Prob i Andronik, mučenici 4. stoljeće