Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Paškal Baylón

Sveti Paškal Baylón
Klikni za povećanje
×
Sveti Paškal Baylón
Sveti Paškal Baylón. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Paškal Baylón

Spomendan
17. svibnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1592.

Život

Sveti Paškal Baylón, serafski klanjalac Presvetoga Oltarskoga Sakramenta, rođen je 16. svibnja 1540. godine u mjestu Torrehermosa u Kraljevstvu Aragoniji u Španjolskoj. Rođen je na samu svetkovinu Duhova, koja se u španjolskom narodu naziva blagdanom Pashe Duha Svetoga, pa je po tome primio ime Paškal. Njegovi roditelji Martin Baylón i Elizabeta Jubera bili su siromašni, ali duboko pobožni seljaci. Od svoje sedme pa sve do dvadeset i četvrte godine Paškal je radio kao pastir čuvajući stada svojih sumještana. Provodeći dane na osamljenim pašnjacima, naučio je čitati pitajući prolaznike za pojedina slova kako bi mogao moliti Mali časoslov Blažene Djevice Marije. Među pastirima se isticao blagošću, sprečavao je psovke i svađe te dijelio svoj skromni obrok siromasima. Kada bi stado nanijelo štetu na tuđem polju, Paškal je od svoje skromne plaće uvijek nadoknađivao štetu vlasnicima.

Od rane mladosti osjećao je snažan poziv na posvećeni život. Odbio je ponude da stupi u bogatije samostane, rekavši da je rođen siromašan i da želi umrijeti u siromaštvu i pokori. Godine 1564. stupio je u Red manje braće stroge alkantarinske reforme u samostanu svetoga Josipa u Oritu, gdje je 2. veljače 1565. godine položio svečane redovničke zavjete kao brat laik. Odbio je prijedloge da uči za svećenika, želeći ostati najmanji među braćom. U samostanima je vršio ponizne službe vratara, kuhara, vrtlara i sakupljača milodara. Kao vratar pokazivao je neizmjerno milosrđe prema siromasima koji su kucali na vrata, govoreći da se u svakom od njih skriva sam Krist. Imao je samo jedan iznošeni habit, a zimi je po snijegu hodao bez sandala.

Godine 1576. poglavar ga je poslao u Francusku kako bi generalnomu ministru reda odnio važne spise. Putovanje kroz područja zahvaćena vjerskim sukobima bilo je iznimno pogibeljno. U Orléansu se hrabro upustio u raspravu s kalvinistima, neustrašivo braneći katoličku istinu o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu. Razjareno mnoštvo napalo ga je kamenjem te je bio ranjen u rame i jedva izbjegao smrt, ali je napadačima odmah od srca oprostio. Posljednje godine života proveo je u samostanu Naše Gospe od Krunice u Villarrealu blizu Valencije. Sate i noći provodio je na koljenima pred svetohraništem u dubokom klanjanju i suzama. Razbolio se i sveto preminuo u samostanu u Villarrealu 17. svibnja 1592. godine, dan nakon svoga pedeset i drugoga rođendana, ponovno na samu svetkovinu Duhova na koju je i došao na svijet.

Čuda

Gospodin je svetoga Paškala obdario izvanrednim mističnim darovima, zanosima i čudesima. Još dok je kao mladić čuvao ovce na polju i nije mogao poći u crkvu na svetu misu, u trenutku podizanja u dalekoj crkvi vidio bi anđele kako mu u zraku donose pokaznicu s Presvetim Tijelom Kristovim, pred kojom bi pao na koljena u klanjanju. Prema predaji, za vrijeme njegova sprovoda u Villarrealu, dok je njegovo tijelo ležalo na odru u crkvi, u trenutku podizanja Hostije i Kaleža na zadušnici mrtvi je svetac dvaput otvorio oči kako bi se poklonio svojemu euharistijskomu Gospodinu. Na njegovu su se grobu događala nebrojena čudesna ozdravljenja bolesnika i slijepih koji su zazivali njegov zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Grob svetoga Paškala Baylóna u Villarrealu odmah je postao metom velikih hodočašća. Papa Pavao V. proglasio ga je blaženim 29. listopada 1618. godine, a papa Aleksandar VIII. svečano ga je kanonizirao 16. listopada 1690. godine. Tijekom Španjolskoga građanskoga rata 1936. godine bezbožnici su oskvrnuli njegov grob i spalili njegovo neraspadnuto tijelo, no preostale svete relikvije spašene su i svečano pohranjene u novoj bazilici u Villarrealu. Papa Lav XIII. proglasio je svetoga Paškala Baylóna 28. studenoga 1897. godine posebnim nebeskim zaštitnikom svih euharistijskih kongresa i bratovština Presvetoga Oltarskoga Sakramenta. Njegov liturgijski spomendan slavi se 17. svibnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkom habitu kako kleči u zanosu pred pokaznicom s Presvetim Sakramentom koju drže anđeli, često s pastirskim štapom do svojih nogu. Zaštitnik je kuhara, slastičara, pastira i siromaha.

Isti dan, 17. svibnja, slave se i