Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Karlo Boromejski

Sveti Karlo Boromejski
Klikni za povećanje
×
Sveti Karlo Boromejski
Sveti Karlo Boromejski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Karlo Boromejski

Spomendan
4. studenoga
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1584.

Život

Sveti Karlo Boromejski rođen je 2. listopada 1538. u dvorcu Arona na obali jezera Maggiore u uglednoj i moćnoj plemićkoj obitelji grofa Giberta Boromejskog i Margherite de' Medici. Već u dvanaestoj godini primio je tonzuru. Na Sveučilištu u Paviji završio je studij i postigao doktorat obaju prava 1559. godine. Iste godine njegov ujak kardinal Giovanni Angelo de' Medici izabran je za papu pod imenom Pio IV.. Papa je mladoga Karla pozvao u Rim i već početkom 1560. imenovao kardinalom i državnim tajnikom Svete Stolice.

Iako je upravljao golemim crkvenim i svjetovnim poslovima, Karlo je živio skromno i sabrano. Iznenadna smrt starijega brata Federiga 1562. godine bila mu je jasan Božji znak da se posve odrekne svijeta. Odbio je nagovaranja rodbine da se oženi i nastavi obiteljsku lozu te je 1563. tajno zaređen za svećenika, a potom i za biskupa Milana. Njegovom zaslugom ponovno je otvoren i uspješno priveden kraju Tridentski koncil (od 1562. do 1563.), čije je dekrete Karlo s velikom mudrošću i ustrajnošću provodio u djelo.

Nakon ujakove smrti Karlo je napustio Rim i došao u Milano kako bi osobno preuzeo upravu nad zapuštenom nadbiskupijom. Bio je istinski pastir po uzoru na Krista. Utemeljio je brojna sjemeništa za izobrazbu svećenika, redovito obilazio cijelu nadbiskupiju, sazivao biskupijske i pokrajinske sinode te provodio strogu stegu među klerom i redovništvom. Zbog beskompromisne reforme stekao je mnoge neprijatelje; članovi iskvarenoga reda humilijata čak su izvršili atentat na njega, pucajući mu u leđa iz arkebuze dok je molio u kapeli, no Karlo je čudesno preživio i nastavio molitvu.

Njegova svetačka ljubav najsjajnije je zasjala za vrijeme strašne kuge koja je poharala Milano 1576. godine. Dok su gradski poglavari i plemići pobjegli, Karlo je ostao uz bolesnike, praznio vlastite žitnice, prodavao crkveno posuđe i odjeću kako bi nahranio gladne. Bosonog, s konopom oko vrata i noseći teški križ, predvodio je pokorničke procesije ulicama grada moleći prestanak pošasti. Iscrpljen postovima, naporima i dugim bdjenjima, preminuo je u Milanu u večernjim satima 3. studenoga 1584. u četrdeset i šestoj godini života. Njegove posljednje riječi bile su: »Evo, dolazim!«

Čuda

Gospodin je svetoga Karla obdario mnogim milostima, a najpoznatije je čudo njegovo preživljavanje atentata 1569. godine, kada ga je tane iz neposredne blizine samo lakše okrznulo, ne probivši mu tijelo. Za vrijeme kuge u Milanu po njegovim su se žarkim pokorničkim molitvama događala brojna ozdravljenja bolesnika, a pošast je ubrzo ustuknula pred njegovim svetim zagovorom.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Pavao V. 1610. godine. Njegovo tijelo počiva u kristalnoj urni u kripti milanske katedrale. Zaštitnik je biskupa, sjemeništaraca, duhovnih vođa i kateheta. U umjetnosti se redovito prikazuje u kardinalskom ruhu, bosonog, s raspelom u ruci i konopom oko vrata. Geslo njegova plemićkoga roda i života bila je riječ »Humilitas« (Poniznost). Spomendan mu se slavi 4. studenoga.

Isti dan, 4. studenoga, slave se i