Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 3. stoljeće › Životopisi › Sveti Pijerije Aleksandrijski

SVETAC · PREZBITER

Sveti Pijerije Aleksandrijski

Spomendan
4. studenoga
Razdoblje
3. stoljeće

Život

Sveti Pijerije bio je učeni svećenik Aleksandrijske Crkve koji je djelovao u drugoj polovici trećega stoljeća, za vrijeme episkopata biskupa Teone. Odlikovao se dubokom filozofskom naobrazbom i izvanrednim poznavanjem Svetoga pisma, no još je više svijetlio krepošću svoga života, dragovoljnim siromaštvom i potpunim predanjem Bogu.

Zajedno s Ahilom upravljao je glasovitom katehetskom školom u Aleksandriji, odgajajući naraštaje kršćanskih mislilaca i svećenika, među kojima je bio i sveti Pamfil Cezarejski. Zbog svoje iznimne vještine u tumačenju Biblije i vatrenih propovijedi kojima je narod poučavao Božjoj riječi, suvremenici su ga s divljenjem nazivali »Mlađim Origenom«. Sastavio je opsežno djelo u dvanaest rasprava i propovijedi, od kojih su sačuvani spomeni na homilije o Evanđelju po Luki, o proroku Hošei, o Bogorodici te pohvalni govor o svetom Pamfilu.

Za vrijeme strahovitoga Dioklecijanova progona, Pijerije je bio uhićen i podvrgnut teškim patnjama i progonstvu radi ispovijedanja kršćanske vjere, zbog čega su ga rani pisci ubrajali među mučenike. Preživjevši progone, kako bilježi sveti Jeronim, Pijerije se preselio u Rim, gdje je u miru, molitvi i postu proveo ostatak svojih zemaljskih dana, preminuvši u Gospodinu nakon 309. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij bilježi spomendan svetoga Pijerija 4. studenoga, ističući njegovu filozofsku učenost, dragovoljno siromaštvo, neumorno poučavanje naroda u Svetom pismu u Aleksandriji te njegov mirni počinak u Rimu. U tradiciji Crkve slavi se kao uzor svećeničke učenosti spojene s dubokom evanđeoskom poniznošću. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom ruhu s perom, svitkom i knjigom Svetoga pisma. Zaštitnik je vjeroučitelja, kateheta i kršćanskih teologa.

Isti dan, 4. studenoga, slave se i