SVETICA · DJEVICA I MUČENICA
Sveta Cecilija
- Spomendan
- 22. studenoga
- Razdoblje
- 3. stoljeće
- Smrt
- 230.
DjeviceMučeniciOpći rimski kalendar
Među najštovanijima: Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveta Cecilija bila je plemenita rimska djevica i mučenica koja je posvetila Vječni grad svojim uzvišenim svjedočanstvom za Krista u trećem stoljeću. Potjecala je iz uglednoga senatorskoga roda Cecilijevaca te je od rane mladosti bila odgojena u kršćanskoj vjeri, noseći uvijek u srcu sveto Evanđelje i zavjetovavši svoje djevičanstvo Gospodinu. Kada su je roditelji protiv njezine volje odlučili udati za plemenitoga poganskoga mladića Valerijana, Cecilija je u bračnoj odaji hrabro povjerila svome mužu da ima anđela čuvara koji ljubomorno bdije nad njezinim tijelom i čistoćom.
Valerijan je zatražio da vidi tog anđela, na što ga je Cecilija uputila na treći miljokaz Apijske ceste k biskupu Urbanu, koji se u to vrijeme skrivao u katakombama. Biskup Urban poučio je Valerijana u vjeri i krstio ga. Vrativši se kući, Valerijan je zatekao Ceciliju u molitvi dok je uz nju stajao anđeo Božji, koji je oboma položio na glave mirisne vijence od ruža i ljiljana. Ubrzo se po njihovu svjedočanstvu obratio i Valerijanov brat Tiburcije, te su oba brata počela dijeliti obilnu milostinju i s poštovanjem pokapati tijela svetih mučenika.
Kada je rimski prefekt Turcije Almahij osudio braću na smrt, s njima se obratio i časnik Maksim, koji je poslan da ih pogubi. Nakon što je sva trojica položila živote za Gospodina, Cecilija je s ljubavlju pokopala njihova tijela u Pretekstatovu groblju. Ubrzo su carski vojnici došli uhititi i samu Ceciliju. Prije nego što je odvedena, pobrinula se da njezina prostrana kuća u rimskoj četvrti Trastevere bude predana Crkvi za bogoštovlje.
Izvedena pred sudište, neustrašivo je ispovjedila svoju vjeru, pa ju je prefekt osudio na gušenje parom u kućnoj kupelji. No kako je u pregrijanoj prostoriji ostala posve neozlijeđena, prefekt je zapovjedio da joj se na licu mjesta odrubi glava. Krvnik je tri puta udario mačem po njezinu vratu ne uspjevši joj odvojiti glavu od tijela, te ju je ostavio u lokvi krvi. Pobožna je djevica živjela još tri dana, tješeći okupljene vjernike, dijeleći svoja dobra siromasima i potvrdivši darovanje svoje kuće za crkvu. Svojim je prstima ispovijedala vjeru u jednoga Boga u tri božanske Osobe sve dok nije predala svoj pobjednički duh Spasitelju. Biskup Urban položio je njezino sveto tijelo uz grobove ranih rimskih biskupa u Kalistovu groblju uz Apijsku cestu.
Čuda
Tijekom vjenčanoga slavlja, dok su uokolo odjekivala glazbala poganskih svirača, sveta je Cecilija u dubini svoga srca pjevala isključivo Gospodinu proseći da joj sačuva tijelo i srce neokaljanima, što je ostalo zapamćeno kao trajno čudo njezine nepodijeljene duhovne sabranosti i ljubavi prema Bogu.
Godine 821. papa Paskal I. želio je prenijeti njezine relikvije u obnovljenu baziliku u Trasteveru, no nije ih uspijevao pronaći u katakombama. Sveta Cecilija ukazala mu se u viđenju i otkrila točno mjesto svoga počivališta. Papa je obnovio potragu te je u katakombama pronašao njezino neraspadnuto tijelo odjeveno u zlatotkano ruho, s platnom natopljenim krvlju položenim do njezinih nogu. Prigodom ponovnoga otvaranja njezina sarkofaga 1599. godine pod kardinalom Sfondratom, njezino je tijelo pronađeno posve netaknuto, ležeći na desnom boku s licem prema dolje, upravo onako kako je usnula u Gospodinu, što je nadahnulo kipara Stefana Maderna za izradu glasovitoga mramornoga kipa.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Cecilije djevice i mučenice slavi se u cijeloj Katoličkoj Crkvi 22. studenoga, a njezino se ime nalazi u najstarijem Rimskom kanonu svete mise. Njezine se relikvije časte pod glavnim oltarom drevne bazilike Santa Cecilia in Trastevere u Rimu. Od četrnaestoga i petnaestoga stoljeća sveta Cecilija se u kršćanskoj umjetnosti prikazuje uz orgulje, čembalo ili harfu, držeći mučeničku palmu i vijenac od ruža i ljiljana. Glavna je zaštitnica crkvene glazbe, glazbenika, pjevača, skladatelja, izrađivača glazbala i pjesnika, a njezino ime nose brojna crkvena pjevačka društva diljem svijeta.
Isti dan, 22. studenoga, slave se i
- Blaženi Salvator Lilli, prezbiter, Ivan Balgian i sedam drugova Armenaca, mučenici 19. stoljeće
- Blaženi Toma Reggio, biskup 20. stoljeće
- Sveti Benigno od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Filemon Kološki, učenik apostolski 1. stoljeće
- Sveti Pragmatije od Autuna, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Elija Torrijo Sánchez i Bertrand Lahoz Moliner, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Sveti Ananija iz Arbela, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Petar Esqueda Ramírez, prezbiter i mučenik 20. stoljeće