SVETAC · BISKUP I MUČENIK
Sveti Babil Antiohijski
- Spomendan
- 24. siječnja
- Razdoblje
- 3. stoljeće
- Smrt
- 251.
Život
Sveti Babil bio je biskup grada Antiohije u Siriji i slavni mučenik koji je proslavio Gospodina tijekom progona cara Decija oko 250. godine. Bio je dvanaesti biskup te drevne istočne metropole, naslijedivši biskupa Zebina u vrijeme vladavine cara Gordijana. Kao neustrašiv i svet pastir, Babil je uživao golem ugled među kršćanima i poganima.
Crkvena predaja, koju s velikim zanosom prenosi sveti Ivan Zlatousti, svjedoči o izvanrednoj hrabrosti biskupa Babila kada je jednomu rimskom caru, vjerojatno Filipu Arapinu, zabranio ulazak u crkvu na slavlje vazmenoga bdjenja zbog počinjenoga zlodjela. Biskup je zahtijevao od cara da stane među javne pokajnike i čini pokoru prije nego što se usudi stupiti pred oltar živoga Boga. Car se pokorio pastirovu autoritetu, čime je Babil posvjedočio da su Božji zakoni iznad svake zemaljske vlasti.
Kada je car Decije započeo progon, Babil je bio uhićen zbog svoje nepokolebljive vjere. U tamnicu je bačen zajedno s trojicom dječaka: Urbanom, Prilidanom i Epolonom, koje je osobno poučavao u kršćanskom nauku i odgajao u kreposti. Babil ih je očinski hrabrio da ostanu vjerni Kristu do kraja. Svi su podnijeli teške patnje i okove, a sveti je biskup izdahnuo u tamnici od posljedica mučenja, zatraživši prije smrti da ga pokopaju zajedno s teškim željeznim lancima koje je nosio radi Krista.
Čuda
Sveti Babil proslavio se velikim čudom i nakon svoje smrti. Kada je car Cezar Gal u predgrađu Antiohije na Dafni podigao crkvu u čast svetoga mučenika i onamo prenio njegove moći, u obližnjemu glasovitom poganskom hramu boga Apolona utihnulo je proročište. Kada je car Julijan Apostat došao zatražiti proročanstvo, Apolonov idol mu je odgovorio da ne može govoriti zbog blizine kostiju svetoga Babila. Razbješnjeli Julijan zapovjedio je da se svečev sarkofag ukloni, no ubrzo nakon toga munja je s neba pogodila i spalila poganski hram.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij bilježi spomendan svetoga Babila i trojice dječaka Urbana, Prilidana i Epolona 24. siječnja, dok ga istočna Crkva slavi 4. rujna. U srednjem vijeku njegove su svete relikvije prenesene u talijanski grad Cremonu, gdje se i danas časte u katedrali. Sveti Ivan Zlatousti posvetio mu je čitavu raspravu i homiliju, slaveći njegovu nepobjedivu hrabrost. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu, okovan lancima, često okružen s trojicom dječaka s mučeničkim palmama. Zaštitnik je Cremone, vjeroučitelja, djece i mladeži te zagovornik protiv zlih utjecaja i idolopoklonstva.
Isti dan, 24. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Poussepin, djevica 18. stoljeće
- Blažena Paula Gambara Costa, udovica 16. stoljeće
- Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Felicijan od Foligna, biskup 3. stoljeće
- Sveti Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj 17. stoljeće
- Sveti Sabinijan od Troyesa, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Vilim Ireland, prezbiter, i Ivan Grove, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Vincent Lewoniuk i dvanaest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Esuperancije od Cingolija, biskup 5. stoljeće