SVETAC · BISKUP
Sveti Heraklo Aleksandrijski
- Spomendan
- 4. prosinca
- Razdoblje
- 3. stoljeće
- Smrt
- 248.
Život
Sveti Heraklo Aleksandrijski bio je biskup Aleksandrije od 231. ili 232. do 247. ili 248. godine, vrsni teolog i filozof koji je u trećem stoljeću upravljao Crkvom u Egiptu. Rođen je u Aleksandriji, a prije svoga obraćenja pet je godina proučavao helenističku filozofiju kod istoga učitelja kao i Origen, noseći filozofski plašt koji je zadržao i u kršćanstvu. Kada je Origen u dobi od osamnaest godina započeo poučavati, Heraklo i njegov brat Plutarh bili su među njegovim prvim učenicima; obojica su se obratila i primila krštenje, a Plutarh je ubrzo primio mučenički vijenac.
Heraklo se odlikovao iznimnim asketskim životom, mudrošću i poznavanjem Svetoga pisma. Kada je katehetska škola u Aleksandriji toliko narasla da Origen nije mogao sam poučavati sve učenike, izabrao je Herakla za svoga pomoćnika koji je vodio početnike. Biskup Demetrije zaredio je Herakla za svećenika, a nakon Demetrijeve smrti 231. godine, Heraklo je najprije postao glava cijele katehetske škole, a ubrzo potom jednoglasno izabran za biskupa Aleksandrije.
Kao biskup Heraklo se istaknuo odlučnom obranom pravovjerja, ustrajući na čistoći apostolskoga pologa. Drevne predaje bilježe da je uveo običaj primanja obraćenih heretika u crkveno zajedništvo bez ponovnoga krštenja, ali uz prethodnu temeljitu javnu provjeru njihova života i pokore. Također je osnovao dvadeset novih biskupija u Egiptu radi bolje pastoralne skrbi o vjernicima. Prema aleksandrijskoj predaji, narod je iz dubokoga poštovanja prema njegovoj očinskoj dobroti počeo nazivati svoga biskupa naslovom "Papa" (Otac), što je bio prvi takav naslov zabilježen na Istoku. Nakon šesnaest godina mudroga upravljanja aleksandrijskom Crkvom, sveti je Heraklo u miru usnuo u Gospodinu u trećem stoljeću.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Herakla biskupa 4. prosinca. Crkva ga časti kao mudroga učitelja i dobroga pastira koji je svojim životom povezao filozofsku mudrost i evanđeosku jednostavnost. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu ranokršćanskoga stila s mitrom i štapom, držeći u ruci knjigu teoloških spisa i filozofski svitak. Zaštitnik je kateheta, bogoslova, filozofa i studenata teologije.
Isti dan, 4. prosinca, slave se i
- Blaženi Adolf Kolping, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Franjo Gálvez i Jeronim de Angelis, prezbiteri, i Šimun Yempo, mučenici 17. stoljeće
- Sveta Barbara Nikomedijska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Anon II. od Kölna, biskup 11. stoljeće
- Sveti Aper od Viennea, prezbiter 7. stoljeće
- Sveti Bernard degli Uberti, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj 8. stoljeće
- Sveti Osmund od Salisburyja, biskup 11. stoljeće
- Sveti Sigiramn (Cyran), opat 7. stoljeće
- Sveti Sola od Husena, prezbiter i pustinjak 8. stoljeće
- Blaženi Petar Pectinarius iz Siene, trećoredac 13. stoljeće
- Sveta Ada od Le Mansa, opatica 7. stoljeće
- Sveti Feliks od Bologne, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Calabria, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Ivan Čudotvorac iz Polibota, biskup 9. stoljeće
- Sveti Meletije od Sevastopola, biskup 4. stoljeće