SVECI · MUČENICI
Sveti Prot i Hijacint
- Spomendan
- 11. rujna
- Razdoblje
- 3. stoljeće
- Smrt
- 250.
Život
Sveti Prot i Hijacint bili su braća po tijelu i duhu koji su u trećem stoljeću proslavili Boga svojim mučeništvom u Rimu tijekom progona cara Valerijana, između 257. i 259. godine. Prema drevnoj predaji, odlikovali su se iznimnom pobožnošću, krotkošću i vjernošću kršćanskom nauku, služeći s velikom predanošću rimskoj zajednici vjernika.
Kada su carski progonitelji pokrenuli istragu protiv kršćana, Prot i Hijacint uhićeni su i privedeni pred poganskoga suca. Odbili su se pokloniti rimskim idolima i prinijeti poganske žrtve, nepokolebljivo svjedočeći da je Krist jedini pravi Gospodin. Zbog toga su bili izvrgnuti okrutnim mukama te su naposljetku spaljeni na lomači, predavši svoje živote Gospodinu u plamenu. Njihova tijela i pepeo pobožni su kršćani s velikom brigom prikupili i položili u grobnicu u katakombama svete Bazile na staroj Salarijskoj cesti, kasnije poznatima kao katakombe svetoga Hermeta.
Čuda
Gospodin je proslavio ove svete mučenike čudesnim očuvanjem njihova spomena kroz stoljeća. U devetnaestom stoljeću, točnije 1845. godine, otac Marchi otkrio je u katakombama svete Bazile posve netaknut grob svetoga Hijacinta, u maloj četvrtastoj niši zatvorenoj mramornom pločom s izvornim natpisom iz ranokršćanskoga doba koji potvrđuje datum ukopa 11. rujna. U grobnici su pronađeni pepeo i spaljene kosti umotane u ostatke skupocjene tkanine, što je nakon gotovo tisuću i petsto godina pružilo vidljivo svjedočanstvo o njegovu stradanju u ognju.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetih mučenika Prota i Hijacinta slavi se 11. rujna, kako bilježe najstariji rimski kalendari poput spisa Depositio Martyrum iz 354. godine i Rimski martirologij. Papa Damaz I. obnovio je njihove grobove u četvrtom stoljeću i ukrasio ih glasovitim stihovima u kojima ih naziva braćom. Papa Lav IV. prenio je relikvije svetoga Prota u crkvu San Salvatore na Palatinu, dok su netaknute relikvije svetoga Hijacinta nakon otkrića 1849. godine položene u kapelu Zbora za širenje vjere u Rimu. U umjetnosti se prikazuju kao mladići s palmama u rukama usred plamena. Zaštitnici su kršćanske braće i zagovornici ustrajnosti u kušnjama.
Isti dan, 11. rujna, slave se i
- Blaženi Bonaventura iz Barcelone Gran, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Daniel (Deiniol) od Bangora, biskup i opat 6. stoljeće
- Sveti Elija Špiljski (Speleot), monah 10. stoljeće
- Sveti Feliks i Regula, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan Gabrijel Perboyre, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Leudin (Bodo) od Toula, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pacijent od Lyona, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pafnuc Tebejski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Sacerdos od Lyona, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Franjo Mayaudon, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Gaspar Koteda, Franjo Takeya i Petar Shichiemon, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Josip Marija Segura Penadés, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Alkantarski Villanueva Larrayoz, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Adelfije od Remiremonta, opat 7. stoljeće