XXXIII. tjedan kroz godinu – 1. tjedan psaltira
Sveti Oktavije, Solutor i Adventor
mučenici

Život
Sveti Oktavije, Solutor i Adventor bili su hrabri kršćanski vojnici i mučenici koji su posvetili tlo Ligurije u sjevernoj Italiji svojim zajedničkim svjedočanstvom za Krista krajem trećega stoljeća. Prema časnoj predaji Crkve, bili su pripadnici glasovite Tebanske legije, sastavljene od kršćanskih vojnika rodom iz gornjega Egipta, koji su bili pozvani na Zapad pod zapovjedništvom carskih vlasti.
Kada je carski suvladar Maksimijan zapovjedio vojsci da prinese žrtve zahvalnice rimskim idolima i sudjeluje u progonu kršćana, ovi su se sveti vojnici tome odlučno usprotivili. Uspjevši izbjeći prvi pokolj svoje legije u Agaunumu, Oktavije, Solutor i Adventor zaputili su se prema sjevernoj Italiji, stigavši na područje grada Torina (Augusta Taurinorum). Ondje su nastavili neustrašivo naviještati kršćansku vjeru i okupljati prve obraćenike.
No carski progonitelji ubrzo su im ušli u trag. Oktavije i Adventor uhvaćeni su u blizini Torina te su smjesta pogubljeni mačem podnijevši mučeničku smrt za Krista. Solutor je uspio pobjeći i skloniti se prema Ivrei, no vojnici su ga sustigli uz rijeku Dora Baltea i ondje ga pogubili. Pobožna kršćanka Gezija s velikim je poštovanjem preuzela tijela sve trojice mučenika i sahranila ih u Torinu, gdje su njihove svete kosti postale temelj mjesne Crkve.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi zajednički spomen svetih mučenika Oktavija, Solutora i Adventora 20. studenoga. Nad njihovim grobom u Torinu podignuta je u petom stoljeću prva bazilika, koja je kasnije postala dio glasovitoga svetišta Santuario della Consolata, a danas se njihove relikvije s velikom pobožnošću časte u torinskoj crkvi Svetih Mučenika. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se kao rimski vojnici u oklopu, s kacigama, mačevima, stjegovima i mučeničkim palmama u rukama. Glavni su nebeski zaštitnici grada Torina uz svetoga Ivana Krstitelja.
Sveti Teonest od Vercellija
mučenik

Život
Sveti Teonest bio je kršćanski mučenik koji je proslavio Spasitelja položivši svoj život za vjeru u Isusa Krista u gradu Vercelliju u Liguriji tijekom progona u trećem stoljeću. Kao predani kršćanin, Teonest se isticao dubokom pobožnošću, revnošću u molitvi i neustrašivim ispovijedanjem kršćanskoga imena usred poganskoga okruženja.
Kada su carske vlasti pokrenule progon protiv onih koji su odbacivali štovanje carskih božanstava, Teonest je uhićen i izveden pred suce. Odbio je sve zahtjeve da prinese žrtve rimskim idolima, posvjedočivši da priznaje jedino Krista za svojega Boga i Gospodina. Zbog te nepokolebljive vjernosti podvrgnut je teškim mukama i pogubljen mačem, posvetivši tlo Vercellija svojom mučeničkom krvlju. Pobožni kršćani s velikim su poštovanjem preuzeli njegovo tijelo i pokopali ga, čuvajući spomen na njegovu slavnu pobjedu.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Teonesta slavi se 20. studenoga prema Rimskom martirologiju, koji podsjeća da je u njegovu čast slavni biskup sveti Euzebije od Vercellija u četvrtom stoljeću podigao velebnu baziliku. Ta činjenica svjedoči o dubokom i trajnom poštovanju koje je mjesna Crkva gajila prema ovome mučeniku od najranijih kršćanskih vremena. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao mladi mučenik s palmom u ruci i maketom bazilike. Zaštitnik je grada Vercellija i zagovornik postojanosti u katoličkoj vjeri.
Sveti Grgur Dekapolit
redovnik

Život
Sveti Grgur Dekapolit rodio se u Dekapolu u Maloj Aziji. Od rane mladosti prigrlio je monaški način života, a potom se povukao u potpunu pustinjačku osamu, posvetivši se neprestanoj molitvi, bdjenju i tjelesnom mrtvljenju. Kasnije je postao duhovni hodočasnik i putovao po raznim kršćanskim središtima.
Dulje je vrijeme boravio u Solunu, gdje je okupljao učenike i poučavao narod evanđeoskim krepostima. Naposljetku je stigao u Carigrad, u doba kada su protivnici svetih ikona ponovno sijali zablude. U carskom gradu Grgur je hrabro i odlučno ustao u obranu svetih slika, naviještajući pravo pravovjerno učenje o utjelovljenju Sina Božjega. Nakon mnogih duhovnih borbi i pretrpljenih muka za pravu vjeru, predao je svoju čistu dušu Bogu u Carigradu.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetog Grgura Dekapolita slavi se 20. studenoga. Crkva ga časti kao uzor pustinjaka, mudrog učitelja monaha i neustrašivog branitelja svetih slika.
Prvo čitanje
Otk 10,8-11
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: “Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!”
r. 9-10 Uzmi knjigu i progutaj je. Vidi Ez 2 i 3. Bila je slatka u mojim ustima; bio sam oduševljen čitati i slušati o pobjedama i slavi vjernih slugu Božjih; ali postala je gorka u mojoj utrobi kada sam razmotrio sudove Božje nad tolikim grešnicima koji su svojom vlastitom svjesnom sljepoćom bili izgubljeni za vječnost. (Witham) Ova otajstvena knjiga, prikazana sv. Ivanu točno između zvuka šeste i sedme trube, ili radije između provale najavljene pri zvuku šeste trube i progonstva koje ima uslijediti i prethoditi zvuku sedme trube, čini se da predstavlja knjigu evanđelja koja će biti dana Židovima na kraju šestoga razdoblja Crkve. Ova će knjiga tada za njih biti puna slatkoće jer će u njoj vidjeti nježnu ljubav Isusa Krista; ali u isto će vrijeme uzrokovati gorčinu jer će u njoj sa žalošću gledati svoju nevjeru i nevjeru svojih otaca. (Bible de Vence)
Cijelo poglavlje →10 Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu.
r. 11 Moraš ponovno prorokovati: možemo razumjeti ono što još slijedi u ovome Otkrivenju, ili njegovo evanđelje napisano poslije, ili njegovo propovijedanje i poučavanje azijskih Crkava. (Witham)
Cijelo poglavlje →Riječ Gospodnja.
Svi: Bogu hvala.
Otpjevni psalam
Ps 119,14.24.72.103.111.131
Pripjev: Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje!
r. 24 Savjet. Hebrejski, „knezovi moga savjeta”, (Houbigant) nasuprot onima koji su ga nastojali navesti na pad, r. 23. (Haydock) Božji zakoni pružaju najbolji savjet. Jedan je drevni kralj primijetio da su mrtvi najbolji savjetnici, jer neće laskati itd. (Calmet) U svakoj se kušnji moramo prisjetiti ponuđenih nagrada i kazni. (Worthington)
Cijelo poglavlje →r. 103 Med. Sv. Ambrozije itd. dodaju, „i saće”, Ps 18,11. Homer (Ilijada A) uspoređuje Nestorove riječi s medom. (Calmet) Vidi Izr 16,24, Ez 3,3 i Otk 10,10.
Cijelo poglavlje →r. 111 Baština. Nastojat ću nasljedovati vjeru Abrahamovu itd. (Haydock) Pranjat ću uz zakon kao uz svoj dio, iz čiste ljubavi.
Cijelo poglavlje →r. 131 Udahnuo sam. Poput koga pogođenog astmom, (Berthier) ili iznimno željnog nešto postići. (Worthington) Tražio je i primio Duha Svetoga, (sv. Augustin) koji mu omogućuje razumjeti zakon, (Haydock) i udovoljiti mu. Vidi Ez 3,2 i Ps 80,11. (Calmet)
Cijelo poglavlje →Katekizam i komentar uz ovo čitanje (STh 2)
Evanđelje
Lk 19,45-48
Čitanje svetog evanđelja po Luki
Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače.
Kaže im: “Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!”
I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
r. 48 Sav narod, jer su ga slušali s tako velikom pažnjom. Tako je Vergilije rekao: -- pendetque iterum narrantis ab ore (i opet visi o ustima onoga koji pripovijeda). (Witham) Izvorni grčki tekst, exekremato autou akouon, pokazuje kako su željno hvatali riječi koje su padale s njegovih svetih usana, posve zaneseni mudrošću njegovih odgovora i zapovjedničkom uzvišenošću njegovih nauka. Seneka (Controv. ix. 1) rabi sličan obrat izražavanja: Ex vultu discentis pendent omnium vultus (O licu onoga koji uči vise lica sviju). Svećenički glavari i poglavari bili su u strahu da narod, koji je s takvom pohlepom slijedio Isusa i koji je stvorio tako visoko mišljenje o njegovu značaju, ne spriječi izvršenje njihovih ubojiti planova.
Cijelo poglavlje →Riječ Gospodnja.
Svi: Slava tebi, Kriste.
Liturgijski raspored: Hrvatski institut za liturgijski pastoral