Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 31, a. 5

O usporedbi užitaka više težnje s užitkom niže

Prigovor 1. Čini se da su tjelesne i osjetilne naslade veće od duhovnih razumskih naslada. Naime, svi teže za nekom nasladom, prema Filozofu u X. Ethic. No više ih teži za osjetilnim nasladama nego za duhovnim razumskim nasladama. Dakle, tjelesne su naslade veće.

Prigovor 2. Nadalje, veličina uzroka spoznaje se po učinku. No tjelesne naslade imaju jače učinke, jer „mijenjaju tijelo, a nekima uzrokuju i ludilo“, kako se veli u VII. Ethic. Dakle, tjelesne su naslade jače.

Prigovor 3. Nadalje, tjelesne naslade valja ublažavati i obuzdavati zbog njihove žestine. No duhovne naslade ne valja obuzdavati. Dakle, tjelesne su naslade veće.

Naprotiv, veli se u Ps 118: „Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje, slađe od meda ustima mojim“. I Filozof veli u X. Ethic. da je „najveća naslada ona koja je po djelovanju mudrosti“.

Odgovaram: kako je već rečeno, naslada nastaje iz sjedinjenja s prikladnim koje se osjeća ili spoznaje. U djelima pak duše, osobito osjetilne i razumske, valja uzeti u obzir to da, budući da ne prelaze u vanjsku tvar, jesu čini ili savršenosti djelatnika, naime razumijevati, osjećati, htjeti i tome slično, jer radnje koje prelaze u vanjsku tvar više su radnje i savršenosti promijenjene tvari; naime, gibanje je čin pokretanoga od pokretača. Tako su, dakle, spomenute radnje osjetilne i razumske duše i same neko dobro djelatnika, a spoznate su i po osjetu ili razumu. Stoga i iz njih samih nastaje naslada, a ne samo iz njihovih objekata. Ako se, dakle, razumske naslade usporede s osjetilnim nasladama prema tome što se naslađujemo u samim radnjama, kao u spoznaji osjeta i u spoznaji razuma; nema sumnje da su razumske naslade mnogo veće od osjetilnih. Naime, čovjek se mnogo više naslađuje time što nešto spoznaje razumijevajući, nego time što nešto spoznaje osjećajući. Jer intelektualna spoznaja i savršenija je, i također se više spoznaje, jer se razum više vraća na svoj čin nego osjet. Intelektivna spoznaja je također više ljubljena, jer nema nikoga tko ne bi radije htio biti lišen tjelesnoga vida nego intelektualnoga vida, na onaj način kako su lišene zvijeri ili luđaci, kako Augustin veli u knjizi De Civ. Dei. No ako se razumske duhovne naslade usporede s osjetilnim tjelesnim nasladama, tako, govoreći po sebi i apsolutno, duhovne su naslade veće. I to se očituje prema trima stvarima koje se traže za nasladu, naime sjedinjeno dobro, ono čemu se sjedinjuje i samo sjedinjenje. Jer samo duhovno dobro i veće je od tjelesnoga dobra, i više je ljubljeno. Čemu je znak to što se ljudi suzdržavaju i od najvećih tjelesnih užitaka kako ne bi izgubili čast, koja je razumsko dobro. Slično je i sam intelektivni dio mnogo plemenitiji i više spoznajan nego osjetilni dio. Sjedinjenje je pak obojega intimnije, i savršenije, i čvršće. Intimnije je doista zato što se osjet zaustavlja oko vanjskih akcidenata stvari, a razum prodire sve do biti stvari; naime, objekt razuma jest ono što nešto jest. Savršenije je pak zato što se sjedinjenju osjetilnoga s osjetom pridružuje gibanje, koje je nesavršen čin, stoga i osjetilne naslade nisu sve ujednom, nego u njima nešto prolazi, a nešto se očekuje da se dovrši, kako je očito u nasladi jela i spolnosti. No inteligibilije su bez gibanja, stoga su takve naslade sve ujednom. Čvršće je također zato što su tjelesne naslade propadljive i brzo nestaju; duhovna su pak dobra nepropadljiva. No s obzirom na nas, tjelesne su naslade žešće, zbog triju razloga. Prvo, zato što su osjetilne stvari, s obzirom na nas, poznatije od razumskih. Drugo također zato što su osjetilne naslade, budući da su strasti osjetilne težnje, s nekom tjelesnom promjenom. Što se ne događa u duhovnim nasladama, osim po nekom prelijevanju iz više težnje u nižu. Treće, zato što se tjelesne naslade traže kao lijekovi protiv tjelesnih nedostataka ili tegoba, iz kojih slijede neke žalosti. Stoga se tjelesne naslade, koje nadođu na takve žalosti, više osjećaju, i posljedično više prihvaćaju, nego duhovne naslade koje nemaju suprotne žalosti, kako će se niže reći.

Odgovor na 1. prigovor: stoga više njih teži za tjelesnim nasladama jer su osjetilna dobra poznatija i većem broju ljudi. I također zato što ljudi trebaju naslade kao lijekove protiv mnogovrsnih boli i žalosti, a budući da većina ljudi ne može dosegnuti duhovne naslade, koje su vlastite kreposnima, dosljedno je da naginju tjelesnima.

Odgovor na 2. prigovor: promjena tijela više nastaje iz tjelesnih naslada ukoliko su one strasti osjetilne težnje.

Odgovor na 3. prigovor: tjelesne su naslade prema osjetilnom dijelu, koji se ravna razumom, i stoga ih treba ublažavati i obuzdavati razumom. No duhovne su naslade prema umu, koji je samo pravilo, stoga su po sebi trijezne i umjerene.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.