Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 3. stoljeće › Spomen › Sveti Lucije I.

SVETAC · PAPA I MUČENIK

Sveti Lucije I.

Spomendan
5. ožujka
Razdoblje
3. stoljeće

Život

Sveti Lucije I., papa i mučenik, upravljao je Rimskom Crkvom u trećem stoljeću, u razdoblju od 25. lipnja 253. do 5. ožujka 254. godine, kao nasljednik pape svetoga Kornelija. Bio je rodom iz Rima, sin Porfirijev, te je od rane mladosti vjerno služio rimskoj kršćanskoj zajednici. Preuzeo je kormilo Rimske stolice u iznimno teškim vremenima, neposredno nakon što je papa Kornelije preminuo u progonstvu pod carem Galom.

Odmah po preuzimanju biskupske službe, papa Lucije bio je uhićen i protjeran iz Rima na nalog carskih vlasti, podnijevši teške tjeskobe izgnanstva radi imena Isusa Krista. No ubrzo nakon Galove smrti, kada je na prijestolje stupio car Valerijan, Lucije se s velikom radošću vratio svome stadu u Rim. Sveti Ciprijan Kartaški uputio mu je tom prigodom čestitku punu bratske ljubavi, slaveći njegovu dvostruku slavu kao postojanoga ispovjedalca i vjernoga pastira koji se vratio voditi povjerene mu vjernike.

U vremenu teških unutarnjih previranja nakon Decijeva progona, papa Lucije se odlikovao iznimnom razboritošću, blagošću i umjerenošću. Nastavio je pastoralnu praksu pape Kornelija i svetoga Ciprijana, određujući da se onima koji su posrnuli pod mukama, nakon iskrene i propisane crkvene pokore, podijeli oproštenje i omogući povratak u crkveno zajedništvo, odbacivši tvrdokorni rigorizam raskolnika Novacijana. Nakon osmomjesečnoga plodnoga upravljanja Crkvom, preminuo je kao slavni mučenik i ispovjedalac vjere 5. ožujka 254. godine. Pokopan je u papinskoj kripti u Kalistovu groblju uz Apijsku cestu u Rimu, gdje je pronađen ulomak njegova izvornoga grčkoga nadgrobnog natpisa.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Lucija I., pape, 5. ožujka, ističući njegovo progonstvo za Krista, njegovu umjerenost i razboritost u teškim vremenima te njegov počinak u Kalistovu groblju na Apijskoj cesti. Njegove su relikvije kasnije prenesene u crkvu Santa Cecilia in Trastevere u Rimu, a njegova se časna glava od dvanaestoga stoljeća s velikim poštovanjem čuva u katedrali u Roskildeu u Danskoj. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci knjigu oproštenja pokornicima. Osobito se štovao u Danskoj kao zaštitnik biskupije Roskilde.

Isti dan, 5. ožujka, slave se i