SVETAC · BISKUP
Sveti Narcis Jeruzalemski
- Spomendan
- 29. listopada
- Razdoblje
- 3. stoljeće
- Smrt
- 211.
Život
Sveti Narcis Jeruzalemski bio je predani pastir i biskup koji je upravljao jeruzalemskom Crkvom krajem drugoga i početkom trećega stoljeća, odlikujući se iznimnom svetošću, strpljivošću i nepokolebljivom vjerom. Preuzeo je biskupsku stolicu svetoga grada Jeruzalema kao trideseti biskup po redu, vodeći povjereno stado u vremenu stalnih kušnji i carskih pritisaka.
Zajedno s biskupom Teofilom Cezarejskim, Narcis je krajem drugoga stoljeća predsjedao biskupskom sinodu u Palestini, na kojemu su biskupi raspravljali o nadnevku slavljenja Uskrsa. Narcis se u potpunosti složio s papom svetim Viktorom I. u Rimu, odlučno zastupajući istinu da se otajstvo Gospodinova Uskrsnuća mora slaviti isključivo u nedjelju, na dan kada je Krist ustao od mrtvih, a ne na dan židovske Pashe.
Njegov strogi i kreposni pastirski život izazvao je zavist nekolicine zlonamjernih ljudi koji su ga lažno optužili za teški prijestup. Narcis je mirno oprostio svojim klevetnicima, no odlučio se povući u pustinju gdje je proveo mnoge godine u samoći, postu i molitvi. Nakon što su klevetnike sustigle teške nevolje, a istina o njegovoj nevinosti izašla na vidjelo, jeruzalemski su ga vjernici pronašli i nagovorili da se vrati na svoju biskupsku stolicu. U dubokoj starosti, kada su ga tjelesne snage napustile, za pomoćnika je dobio svetoga Aleksandra Kapadokijskoga. Nakon dugotrajnoga i Bogu ugodnoga života, u dobi od stotinu i šesnaest godina, sveti je Narcis sretno preminuo u Gospodinu u Jeruzalemu.
Čuda
Euzebije Cezarejski u svojoj Crkvenoj povijesti bilježi znamenito čudo koje je Bog učinio po molitvi svetoga Narcisa tijekom vazmenoga bdjenja u Jeruzalemu. Kada je đakonima ponestalo ulja za svjetiljke u crkvi, Narcis je zapovjedio da donesu vode s obližnjega izvora. Pomolivši se nad vodom, načinio je znak križa i voda se čudesno pretvorila u čisto ulje, koje je obasjavalo cijelo bogoslužje i čuvalo se godinama kao dokaz Božje milosti.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Narcisa biskupa 29. listopada, ističući njegovu svetost, strpljivost i slogu s papom Viktorom o nedjeljnom slavljenju Uskrsa, te njegov blaženi prijelaz k Gospodinu u dobi od stotinu i šesnaest godina. Crkva ga časti kao uzor krotkosti i postojanosti pred nepravednim klevetama. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao dostojanstveni starac duge sijede brade u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci svjetiljku ili posudu s uljem. Zaštitnik je gerijatrijskih bolesnika, staraca i onih koji trpe nepravedne optužbe.
Isti dan, 29. listopada, slave se i
- Sveti Abraham iz Edese, anahoret 11. stoljeće
- Sveti Dodo od Wallersa, opat 8. stoljeće
- Sveti Kolman mac Duagh, biskup 7. stoljeće
- Blaženi Kajetan Errico, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Felicijan iz Kartage, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Honorat od Vercellija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Teodarije, opat 6. stoljeće
- Sveti Zenobije Sidonski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće