Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Dodo od Wallersa

SVETAC · OPAT

Sveti Dodo od Wallersa

Spomendan
29. listopada
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
760.

Život

Sveti Dodo rodio se u Galiji krajem sedmoga stoljeća u plemićkoj obitelji. Od najranije dobi primio je kršćanski odgoj, a u mladosti je osjetio poziv da svoj život potpuno posveti Bogu u monaškom staležu. Stupio je u samostan Wallers u pokrajini Cambrai u Neustriji, gdje se odlikovao iznimnom poniznošću, poslušnošću i revnošću u molitvi. Zbog svojih uzvišenih vrlina i duhovne zrelosti izabran je za opata samostana u Wallersu.

Kao poglavar zajednice mudro je i očinski vodio braću putem evanđeoskoga savršenstva. Ipak, njegovo je srce neprestano čeznulo za još većom tišinom i neprekidnim razgovorom s Bogom. Vođen Božjim nadahnućem, Dodo se nakon nekog vremena povukao s opatske časti i prednost dao samotničkom životu. Nastanio se u gustoj šumi Thiérache u pokrajini Fagne, u blizini mjesta Moustier-en-Fagne, gdje je vlastitim rukama sagradio skromnu pustinjačku ćeliju. Ondje je proveo ostatak svojih dana u najstrožoj askezi, postu i molitvenom bdjenju. Preminuo je u Gospodinu u miru i svetosti u svojoj ćeliji u prvoj polovici osmoga stoljeća.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Dode 29. listopada, kako stoji zabilježeno u Rimskom martirologiju. Rimski martirologij slavi njegov spomen u Moustier-en-Fagneu u pokrajini Cambrai kao opata koji je upravljao samostanom u Wallersu, ali je više volio eremitski život. Nad njegovom je ćelijom podignut samostan i crkva, a njegove su se relikvije stoljećima s velikim štovanjem čuvale u Moustier-en-Fagneu i Wallersu. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao opat i pustinjak u monaškom habitu s kapuljačom, sa štapom u ruci i knjigom molitava, povučen u šumsku samoću. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i onih koji traže tišinu i mir u Bogu.

Isti dan, 29. listopada, slave se i