Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Vulfran od Sensa

Sveti Vulfran od Sensa
Klikni za povećanje
×
Sveti Vulfran od Sensa
Sveti Vulfran od Sensa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Vulfran od Sensa

Spomendan
20. ožujka
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
703.

Život

Sveti Vulfran (ili Wulfram) bio je uzorni biskup, misionar i monah koji je djelovao krajem sedmoga i početkom osmoga stoljeća. Rođen je u Millyju blizu Fontainebleaua u kreposnoj plemićkoj obitelji; otac mu je bio Fulbert, ugledni velikaš na dvoru merovinških kraljeva Dagoberta I. i Klodovika II. Vulfran je stekao visoko obrazovanje, a potaknut Božjim pozivom zaređen je za svećenika.

Iako je želio provesti život u skrovitosti i molitvi, kralj Teodorik III. pozvao ga je na kraljevski dvor u Neustriju, odakle je oko 684. godine uzdignut na biskupsku stolicu u Sensu. Kao pastir Sensa, Vulfran je mudro upravljao biskupijom, a 693. godine sudjelovao je na saboru biskupa u Valenciennesu. No nakon nekoliko godina, potaknut čežnjom za naviještanjem Evanđelja poganskim narodima, odrekao se biskupske časti i povukao u slavnu opatiju Fontenelle (Saint-Wandrille) u Normandiji.

Iz Fontenellea je pošao kao misionar u Friziju kako bi donio svjetlo kršćanske vjere poganskomu narodu na obalama Sjevernoga mora. S velikom je hrabrošću propovijedao Božju riječ među Frizijcima, nastojeći obratiti njihova kralja Radboda. Uspio je spasiti mnoge nedužne ljude i djecu koje su pogani namjeravali žrtvovati svojim bezdušnim idolima. Nakon plodnoga blagovjesničkoga rada vratio se u opatiju Fontenelle, gdje je u molitvi, pokori i miru proveo posljednje dane svoga zemaljskoga života. Preminuo je u Gospodinu u samostanu Fontenelle 20. ožujka prije 704. godine.

Čuda

Tijekom njegova misionarskoga rada u Friziji zabilježeno je čudo oslobođenja dječaka Ovona, kojega su pogani po ždrijebu odredili za vješanje u čast svojim bogovima. Nakon što je dječak već visio na vješalima i smatran mrtvim, sveti se Vulfran bacio na koljena u žarkoj molitvi; uže je istoga časa puklo, a dječak je pao na zemlju posve živ i neozlijeđen, što je mnoge pogane potaknulo na obraćenje i krštenje.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen preminuća svetoga Vulfrana biskupa 20. ožujka, ističući njegovo misionarsko djelovanje među Frizijcima i njegov blaženi počinak u opatiji Fontenelle. Godine 1058. njegove su posvećene relikvije svečano prenesene u crkvu Notre-Dame u Abbevilleu, gdje se i danas s velikom pobožnošću časte. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci knjigu Evanđelja, često s dječakom spasenim od vješala ili krstionicom uz noge. Zaštitnik je grada Abbevillea, mornara i spasitelja utopljenika.

Isti dan, 20. ožujka, slave se i