SVETAC · BISKUP
Sveti Vulfran od Sensa
- Spomendan
- 20. ožujka
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 703.
Život
Sveti Vulfran (ili Wulfram) bio je uzorni biskup, misionar i monah koji je djelovao krajem sedmoga i početkom osmoga stoljeća. Rođen je u Millyju blizu Fontainebleaua u kreposnoj plemićkoj obitelji; otac mu je bio Fulbert, ugledni velikaš na dvoru merovinških kraljeva Dagoberta I. i Klodovika II. Vulfran je stekao visoko obrazovanje, a potaknut Božjim pozivom zaređen je za svećenika.
Iako je želio provesti život u skrovitosti i molitvi, kralj Teodorik III. pozvao ga je na kraljevski dvor u Neustriju, odakle je oko 684. godine uzdignut na biskupsku stolicu u Sensu. Kao pastir Sensa, Vulfran je mudro upravljao biskupijom, a 693. godine sudjelovao je na saboru biskupa u Valenciennesu. No nakon nekoliko godina, potaknut čežnjom za naviještanjem Evanđelja poganskim narodima, odrekao se biskupske časti i povukao u slavnu opatiju Fontenelle (Saint-Wandrille) u Normandiji.
Iz Fontenellea je pošao kao misionar u Friziju kako bi donio svjetlo kršćanske vjere poganskomu narodu na obalama Sjevernoga mora. S velikom je hrabrošću propovijedao Božju riječ među Frizijcima, nastojeći obratiti njihova kralja Radboda. Uspio je spasiti mnoge nedužne ljude i djecu koje su pogani namjeravali žrtvovati svojim bezdušnim idolima. Nakon plodnoga blagovjesničkoga rada vratio se u opatiju Fontenelle, gdje je u molitvi, pokori i miru proveo posljednje dane svoga zemaljskoga života. Preminuo je u Gospodinu u samostanu Fontenelle 20. ožujka prije 704. godine.
Čuda
Tijekom njegova misionarskoga rada u Friziji zabilježeno je čudo oslobođenja dječaka Ovona, kojega su pogani po ždrijebu odredili za vješanje u čast svojim bogovima. Nakon što je dječak već visio na vješalima i smatran mrtvim, sveti se Vulfran bacio na koljena u žarkoj molitvi; uže je istoga časa puklo, a dječak je pao na zemlju posve živ i neozlijeđen, što je mnoge pogane potaknulo na obraćenje i krštenje.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen preminuća svetoga Vulfrana biskupa 20. ožujka, ističući njegovo misionarsko djelovanje među Frizijcima i njegov blaženi počinak u opatiji Fontenelle. Godine 1058. njegove su posvećene relikvije svečano prenesene u crkvu Notre-Dame u Abbevilleu, gdje se i danas s velikom pobožnošću časte. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci knjigu Evanđelja, često s dječakom spasenim od vješala ili krstionicom uz noge. Zaštitnik je grada Abbevillea, mornara i spasitelja utopljenika.
Isti dan, 20. ožujka, slave se i
- Blaženi Ambrozije Sansedoni, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Josip Bilczewski, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan), prezbiter 16. stoljeće
- Sveta Marija Josipa od Srca Isusova Sancho de Guerra, djevica 20. stoljeće
- Sveti Arhip, apostolski suborac 1. stoljeće
- Sveti Cuthbert od Lindisfarnea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Ivan Nepomuk, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Sveti Martin od Brage, biskup 6. stoljeće
- Sveti Niceta od Apolonije, biskup 9. stoljeće
- Blažena Ivana Véron, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Blaženi Franjo od Isusa Marije Josipa Palau y Quer, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Hipolit Galantini, laik 17. stoljeće
- Sveti dvadeset monaha samostana Svetog Sabe, mučenici 8. stoljeće
- Sveti Pavao, Ćiril i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Urbicij od Metza, biskup 5. stoljeće