SVETAC · BISKUP
Sveti Andrija Kretski
- Spomendan
- 4. srpnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 740.
Život
Sveti Andrija Kretski (ili Andrija Jeruzalemski), teolog, slavni homiličar i pjesnik, rođen je u Damasku oko sredine sedmoga stoljeća u pobožnoj kršćanskoj obitelji. Prema predaji, do svoje sedme godine bio je nijem, no progovorio je nakon što je u crkvi s vjerom primio Presvetu Euharistiju. U dobi od petnaest godina stupio je u samostan svetoga Save u Jeruzalemu, gdje se posvetio strogom monaškom životu i proučavanju Svetoga pisma pod vodstvom jeruzalemskoga patrijarha Teodora.
Godine 685. poslan je u Carigrad kako bi caru Konstantinu Pogonatu predao spise o prihvaćanju Šestoga općega sabora. Zbog svojih rijetkih govorničkih i teoloških darova ostao je u Carigradu, gdje je zaređen za đakona Aja Sofije i postavljen za upravitelja sirotišta. Krajem sedmoga stoljeća posvećen je za metropolita i biskupa Gortine na otoku Kreti. Kao pastir Krete neumorno je propovijedao, podizao crkve i bolnice te štitio svoje stado pred arapskim napadima. Ostavio je dvadeset i dvije objavljene propovijedi koje se ubrajaju među vrhunce bizantskoga crkvenoga govorništva, u kojima uzvišenim pjesničkim zanosom slavi otajstvo Bezgrješnoga Začeća i Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.
Andrija je u povijesti liturgije ostao najpoznatiji kao otac i tvorac kanona, novoga i najuzvišenijega oblika grčkoga liturgijskoga pjesništva. Njegovo najpoznatije djelo jest Veliki pokornički kanon od dvije stotine i pedeset strofa, remek-djelo kršćanske lirike koje poziva dušu na obraćenje kroz primjere iz cjelokupnoga Svetoga pisma, a koji se u korizmi moli u cijeloj Istočnoj Crkvi. Vraćajući se iz Carigrada na Kretu, obolio je na brodu te je preminuo u Gospodinu u mjestu Eresos na otoku Lezbu 4. srpnja 740. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen preminuća svetoga Andrije Kretskoga biskupa Gortine 4. srpnja, ističući da je molitvama, himnima i pjesmama jedinstvenom umjetnošću pjevao hvale Bogu te uzvisio Djevicu Bogorodicu bezgrješnu i na nebo uznesenu. Njegov spomen s velikom čašću slave i Zapadna i Istočna Crkva. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu istočnoga obreda s omoforom, držeći u ruci pero i svitak sa stihovima Velikoga kanona. Zaštitnik je crkvenih himnografa, pjesnika, pjevača i propovjednika.
Isti dan, 4. srpnja, slave se i
- Blažena Katarina Jarrige, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Bonifacije Savojski, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Josip Kowalski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Juraj Frassati, laik 20. stoljeće
- Sveta Berta od Blangyja, opatica 8. stoljeće
- Sveta Elizabeta Portugalska, kraljica 14. stoljeće
- Sveti Laurijan, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Ulrik Augsburški, biskup 10. stoljeće
- Blaženi Ivan iz Vespignana, laik 14. stoljeće
- Blaženi Ivan Kornelije, prezbiter, Toma Bosgrave, Ivan Carey i Patrik Salmon, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Vilim Andleby, prezbiter, Henrik Abbot, Toma Warcop i Edvard Fulthorp, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Antun Daniel, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Cesidij Giacomantonio, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Florencije od Cahorsa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Jukundijan, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Valentin, prezbiter i pustinjak 6. stoljeće