Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Spomen › Sveti Baront i Deziderije

SVECI · PUSTINJACI

Sveti Baront i Deziderije

Spomendan
26. ožujka
Razdoblje
8. stoljeće

Život

Sveti Baront i Deziderije bili su pustinjaci koji su u osmom stoljeću proslavili Gospodina u pokrajini Etruriji u središnjoj Italiji. Baront je potjecao iz plemićkoga franačkog roda te je isprva stupio u samostan u Galiji. Vođen snažnim Božjim pozivom na dublju askezu i samotnički život, odrekao se svega svjetovnoga imetka i krenuo na hodočašće prema Rimu kako bi posjetio grobove svetih apostola Petra i Pavla.

Nakon molitve na apostolskim grobovima, Baront se povukao u samotne šume i planine Monte Albana u Etruriji pokraj Pistoie. Ondje je susreo pobožnoga učenika Deziderija koji je dijelio njegovu žeđ za Bogom i potpunim posvećenjem. Dvojica svetih muževa udružila su se u molitvi, strogom postu i tjelesnim pokorama, podigavši malu pustinjačku naseobinu. Provodili su dane u neprestanom razmatranju Svetoga pisma, radu vlastitih ruku i hvaljenju Gospodina, postavši uzor kršćanskoga odricanja. U toj svetoj samoći i dubokom nutarnjem miru obojica su dovršila svoj zemaljski hod, predavši svoje pravedne duše Stvoritelju.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomendan svetih Baronta i Deziderija 26. ožujka, navodeći Monte Albano u Toskani kao mjesto njihova pustinjačkoga života i počinka. Na mjestu njihove isposnice kasnije je niknuo samostan koji je stoljećima bio duhovno središte toga kraja, a mjesto danas nosi ime San Baronto. Njihove svete relikvije s velikom se pobožnošću čuvaju u mjesnoj crkvi. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se kao pustinjaci duge brade, u skromnim haljama, s križem, krunicom i knjigom u ruci. Zaštitnici su pustinjaka, monaha i svih onih koji traže tišinu radi dublje molitve i sabranosti.

Isti dan, 26. ožujka, slave se i