SVETAC · OPAT
Sveti Anastazije Sinajski
- Spomendan
- 21. travnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 701.
Život
Sveti Anastazije Sinajski bio je znameniti opat, crkveni pisac, teolog i neumorni branitelj pravovjerne katoličke vjere koji je živio u sedmom i početkom osmoga stoljeća. Rođen je u Aleksandriji u prvoj polovici sedmoga stoljeća, gdje je stekao temeljitu filozofsku i teološku naobrazbu. Od rane mladosti osjetio je redovnički poziv te se zaputio na Sinajski poluotok, stupivši u glasoviti samostan svete Katarine na gori Sinaju. Ondje se posvetio strogom pokorničkom životu, postu, molitvi i motrenju Božje riječi, a redovnička su ga braća kasnije izabrala za hegumena (opata) sinajskoga samostana.
Njegovo je djelovanje bilo obilježeno beskompromisnom obranom istine protiv monofizitskoga i monotelitskoga krivovjerja, koja su nijekala puninu naravi i volja u utjelovljenom Sinu Božjemu. Zbog svoje neustrašivosti i gorljivosti u obrani vjere bio je poznat i prozvan "novim Mojsijem". Često je napuštao sinajsku samoću kako bi putovao po Egiptu, Siriji i Palestini, vodeći javne rasprave s hereticima i Židovima, te utvrđujući kršćanski puk u apostolskom nauku.
Njegovo glavno i najpoznatije djelo jest Vodič (Hodegos), napisan kao priručnik za obranu katoličke vjere protiv heretičkih napada, koji je u srednjem vijeku bio iznimno cijenjen i prepisivan na kršćanskom Istoku. Sastavio je također i Pobožni uvod u Heksameron u dvanaest knjiga, u kojemu mistično i duhovno tumači biblijski izvještaj o šest dana stvaranja svijeta. Napisao je brojne propovijedi za spasenje duša i duhovne spise koji su hranili vjeru mnogih naraštaja. Nakon dugotrajnoga i svetoga života posvećena molitvi, pisanju i obrani pravovjerja, sveti je Anastazije u miru usnuo u Gospodinu na gori Sinaju nakon 700. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Anastazija opata 21. travnja, ističući njegovu neumornu obranu pravovjerne vjere protiv monofizita na gori Sinaju i brojne propovijedi koje je sastavio za spasenje duša. Njegovo se ime od davnina s velikom pobožnošću čuva u liturgijskim knjigama Istočne i Zapadne Crkve. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao istočni monah i opat s dugom sijedom bradom, u redovničkom habitu s kapuljačom, držeći u ruci otvorenu knjigu svoga Vodiča i pero, često s gorskim krajolikom Sinaja u pozadini. Zaštitnik je teologa, apologeta, monaha i branitelja pravovjernoga nauka.
Isti dan, 21. travnja, slave se i
- Blaženi Bartolomej Cerveri, prezbiter i mučenik 15. stoljeće
- Sveti Anselmo Canterburyjski, biskup i crkveni naučitelj 12. stoljeće
- Sveti Apolonije Filozof, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Konrad iz Parzhama Birndorfer, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Roman Adame Rosales, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Saziari, trećoredac 14. stoljeće
- Sveti Arist, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Melrubije, opat 8. stoljeće