SVETAC · OPAT
Sveti Grgur od Utrechta
- Spomendan
- 25. kolovoza
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 780.
Život
Sveti Grgur rodio se oko 707. ili 708. godine u plemićkoj obitelji u Trieru. Njegov otac Alberik bio je sin Addule, udovice i opatice samostana Pfalzel pokraj Triera, gdje je mladi Grgur stekao ranu kršćansku i humanističku naobrazbu.
Kada je 722. godine sveti Bonifacije prolazio kroz Trier na putu iz Frizije prema Hessenu i Tiringiji, odsjeo je u samostanu Pfalzel. Mladi je Grgur za vrijeme objeda bio pozvan čitati odlomke Svetoga pisma. Bonifacije je okupljenima protumačio pročitani tekst i s tolikim žarom govorio o uzvišenosti apostolskoga života da je u Grgurovu srcu zapalio plamen nesalomljiva oduševljenja. Grgur je odmah odlučio napustiti svoj dom i poći sa svetim Bonifacijem, pa ga nikakve obiteljske molbe nisu mogle odvratiti od te odluke. Postao je vjerni učenik, posilni i suradnik apostola Njemačke, dijeleći s njime sve tegobe, progone i opasnosti na misijskim putovanjima. Pratio je Bonifacija i na njegovu trećem putovanju u Rim 738. godine, odakle je donio mnoge vrijedne knjige za samostansku knjižnicu.
Oko 750. godine Grgur je postavljen za opata samostana svetoga Martina u Utrechtu. Nakon što je 754. godine sveti Eoban podnio mučeništvo zajedno sa svetim Bonifacijem, papa Stjepan II. i kralj Pipin povjerili su Grguru privremenu upravu nad cjelokupnom Utrechtskom biskupijom. Iako iz poniznosti nikada nije primio biskupsko posvećenje, vjerno je i mudro upravljao biskupijom punih dvadeset godina. Samostanska škola u Utrechtu pod njegovim je vodstvom postala glasovito misionarsko sjemenište u koje su hrlili učenici sa svih strana: Franci, Frizijci, Sasi, Bavarci, Švabe i Englezi. Među njegovim najistaknutijim učenicima bio je sveti Liudger, kasniji prvi biskup Münstera, koji je u svojemu spisu opisao Grgurovo duboko evanđeosko siromaštvo, trijeznost, milosrđe i spremnost na praštanje. Posljednje tri godine života Grgur je trpio od uzetosti koja mu je zahvatila lijevu stranu i potom se proširila na cijelo tijelo. Osjetivši da mu se bliži smrtni čas, dao se unijeti u samostansku crkvu, gdje je pred oltarom predao svoju dušu Gospodinu oko 775. ili 780. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Grgur od Utrechta s velikom se pobožnošću častio u Utrechtu, gdje su se njegove svete relikvije stoljećima čuvale i pregledavale prigodom biskupskih vizitacija. Dio njegovih svetih moći, ponajprije dio glave, čuva se u crkvi svete Amelberge u Susterenu. Rimski martirologij bilježi njegov spomendan 25. kolovoza, slaveći njegovu mladenačku vjernost svetomu Bonifaciju, njegovo upravljanje samostanom svetoga Martina i skrb za Utrechtsku Crkvu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u opatskom ruhu s pastoralom i knjigom Svetoga pisma, često okružen mladim učenicima koje poučava vjeri. Zaštitnik je sjemeništaraca, kršćanskih učitelja, misionara i Utrechtske nadbiskupije.
Isti dan, 25. kolovoza, slave se i
- Blažena Marija od Prijelaza Cabanillas, djevica 19. stoljeće
- Sveti Aredije (Yrieix) od Limogesa, opat 6. stoljeće
- Sveti Genezije iz Arlesa, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ljudevit IX., kralj 17. stoljeće
- Sveti Mena Carigradski, biskup 6. stoljeće
- Sveti Toma Cantilupe, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Alojzije Urbano Lanaspa, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Mihael Carvalho, Petar Vázquez, Ljudevit Sotelo, Ljudevit Sasanda, prezbiteri, i Ljudevit Baba, redovnik, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Pavao Ivan Charles, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Geroncije od Italike, biskup i mučenik 1. stoljeće
- Sveti Josip Kalasancijski, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Sever od Agdea, opat 5. stoljeće