SVETAC · MUČENIK
Sveti Genezije iz Arlesa
- Spomendan
- 25. kolovoza
- Razdoblje
- 4. stoljeće
Život
Sveti Genezije podnio je slavno mučeništvo u gradu Arlesu, u rimskoj pokrajini Galiji, početkom četvrtoga stoljeća, u vrijeme velikoga progona pod carem Maksimijanom. Rodom iz Arlesa, Genezije je bio mlad čovjek iznimnih darova, obrazovan i vješt u pisanju, zbog čega je obavljao službu carskoga pisara i bilježnika pri sudu mjesnoga magistrata. Iako je još bio katekumen i pripremao se za primanje svetoga krštenja, u svome je srcu već nosio duboku i iskrenu vjeru u Isusa Krista.
Dok je jednoga dana savjesno vršio svoju službu u sudnici, pred njega je stavljen carski edikt protiv kršćana koji je trebalo službeno prepisati i pročitati radi provođenja progona. Edikt je naređivao da se svi kršćani pohvataju, prisile na žrtvovanje idolima ili kazne najtežim mukama i smrću. Duboko zgrožen takvom nepravdom i bezbožnim nasiljem nad nedužnim ljudima, Genezije je uvidio da njegova savjest ne može sudjelovati u progonu braće u vjeri. Pred čitavim sudištem i okupljenim magistratima bacio je svoje pisarske pločice pred noge suca, javno izjavivši da je kršćanin i da odbija sudjelovati u progonu onih koji štuju pravoga Boga.
Nakon toga smjelog čina, Genezije je napustio sudnicu i pokušao spasiti život bijegom, nadajući se da će pronaći biskupa koji bi ga krstio. Međutim, carski su vojnici odmah krenuli u potjeru za njim te su ga uhvatili na obali rijeke Rone nedaleko od Arlesa. Budući da je postojano odbijao pokoriti se carskim zakonima i poreći Krista, vojnici su mu na mjestu odrubili glavu. Tako je sveti Genezije, koji nije stigao primiti krštenje vodom, bio očišćen i posvećen prolijevanjem vlastite krvi, primivši slavno krštenje krvi za Spasitelja.
O njegovu junačkom činu i mučeništvu svjedoče drevni spisi pripisani svetom Paulinu Nolanskom, koji s divljenjem opisuje Genezijevu hrabrost i čistoću savjesti pred nepravednim zemaljskim zakonima.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Genezija iz Arlesa slavi se 25. kolovoza. Njegovo se ime nalazi već u drevnome Jeronimovu martirologiju, što potvrđuje da je njegovo štovanje procvalo neposredno nakon prestanka progona. Već u četvrtome stoljeću u Arlesu je bila poznata crkva i oltar podignut na mjestu njegova ukopa, kamo su se slijevali brojni hodočasnici.
Crkva ga časti kao glavnoga nebeskog zaštitnika bilježnika, javnih pisara, sudskih službenika i stenografa, koji u njemu gledaju uzor profesionalne savjesnosti i nepokolebljive odanosti moralnoj istini iznad zemaljskih naloga. Vjernici mu se također utječu kao zagovorniku protiv kožnih bolesti i ozeblina. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao mladi pisar s pisarskim perom, svitkom ili voštanim pločicama u rukama, te s mučeničkom palmom i mačem.
Isti dan, 25. kolovoza, slave se i
- Blažena Marija od Prijelaza Cabanillas, djevica 19. stoljeće
- Sveti Aredije (Yrieix) od Limogesa, opat 6. stoljeće
- Sveti Grgur od Utrechta, opat 8. stoljeće
- Sveti Ljudevit IX., kralj 17. stoljeće
- Sveti Mena Carigradski, biskup 6. stoljeće
- Sveti Toma Cantilupe, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Alojzije Urbano Lanaspa, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Mihael Carvalho, Petar Vázquez, Ljudevit Sotelo, Ljudevit Sasanda, prezbiteri, i Ljudevit Baba, redovnik, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Pavao Ivan Charles, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Geroncije od Italike, biskup i mučenik 1. stoljeće
- Sveti Josip Kalasancijski, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Sever od Agdea, opat 5. stoljeće