Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Životopisi › Sveti Julije I.

Sveti Julije I.
Klikni za povećanje
×
Sveti Julije I.
Sveti Julije I.. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA

Sveti Julije I.

Spomendan
12. travnja
Razdoblje
4. stoljeće
Smrt
352.

Život

Sveti Julije I., rodom Rimljanin i sin Rustikov, izabran je na Petrovu stolicu 6. veljače 337. godine, nakon što je rimska biskupska stolica poslije smrti pape Marka bila upražnjena četiri mjeseca. Njegov je pontifikat ostao trajno zabilježen po razboritoj i nepokolebljivoj obrani pravovjerja usred teških previranja koja je izazvalo arijansko krivovjerje. Kada je car Konstantin II. dopustio progonanom aleksandrijskom biskupu Atanaziju povratak na njegovu stolicu, arijanska je stranka na Istoku postavila protubiskupa Pista i poslala izaslanstvo u Rim tražeći papino priznanje. Istodobno su egipatski pravovjerni biskupi uputili Juliju pismo u obranu svoga zakonitog pastira.

Uvidjevši spletke krivovjernika, papa Julije sazvao je crkveni sabor u Rimu i pozvao istočne biskupe. Predvođeni Euzebijem Nikomedijskim, arijanski su biskupi na sinodi u Antiohiji nasilno postavili Jurja Kapadocijskoga za biskupa u Aleksandriji, dok je sveti Atanazije morao pobjeći u Rim. Onamo su se sklonili i drugi prognani pastiri, među kojima i Marcel Ankirski. Istočni su biskupi odbili doći, no papa je u jesen 340. ili 341. godine održao sabor u Rimu, u crkvi prezbitera Vita. Nakon pomnoga ispitivanja isprava, Atanazije i Marcel proglašeni su nevinima te su im potvrđena biskupska prava.

Papa Julije uputio je istočnim biskupima glasovitu poslanicu u kojoj je odlučno obranio prvenstvo Rimske Stolice, naglasivši drevni običaj da se u takvim sporovima ponajprije piše Rimu kako bi odande bilo određeno ono što je pravedno. Na papin poticaj zapadni car Konstans i istočni car Konstancije sazvali su opći sabor u Sardici, današnjoj Sofiji, u jesen 342. ili 343. godine. Iako su se arijanski biskupi odvojili, sabor je donio važne kanone kojima je točno uređen postupak protiv optuženih biskupa i potvrđeno pravo priziva na rimskoga prvosvećenika. Nakon povratka svetoga Atanazija u Aleksandriju 346. godine, Julije je uputio dirljivo pismo aleksandrijskom kleru i puku, čestitajući im na povratku njihova pastira. U Rimu je dao podići baziliku svete Marije u Trastevereu, baziliku Dvanaestorice apostola te tri crkve na grobljima izvan zidina, među kojima i onu na grobu mučenika Valentina. Preminuo je u Gospodinu 12. travnja 352. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Julija I. slavi se 12. travnja, na dan njegova prijelaza u vječnost. Pokopan je najprije na Kalepodijevu groblju uz Aurelijevu cestu, a njegovo je tijelo kasnije svečano preneseno u baziliku svete Marije u Trastevereu, koju je sam podigao. Zbog neustrašive obrane nicejske vjere Rimokatolička Crkva časti ga kao jednoga od najvećih branitelja pravovjerja četvrtoga stoljeća. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom i pastoralnim štapom, često držeći u ruci nacrte rimskih bazilika ili poslanicu upućenu istočnim biskupima. Vjernici ga zazivaju kao zagovornika za očuvanje čistoće katoličke vjere i jedinstvo Crkve pod Petrovim nasljednikom.

Isti dan, 12. travnja, slave se i