SVETAC · PAPA
Sveti Damaz I.
- Spomendan
- 11. prosinca
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 384.
Život
Sveti Damaz I., papa, rođen je oko 304. godine, najvjerojatnije u Rimu, u obitelji podrijetlom iz Hispanije; njegov otac Antonije bio je svećenik, a majka Laurencija posvećena udovica. Damaz je odrastao u službi rimske crkve svetoga Lovre mučenika, obavljajući službu lektora i đakona. U listopadu 366. godine većina rimskoga klera i puka izabrala ga je za nasljednika pape Liberija. No manja skupina nezadovoljnika izabrala je protupapu Ursina, što je izazvalo teške sukobe i nasilja u gradu. Car Valentinijan I. priznao je Damaza kao zakonitoga papu i prognao Ursina. Protupapini sljedbenici nastavili su klevetati Damaza, optuživši ga čak i na carskom dvoru za preljub 378. godine, no car Gracijan i rimska sinoda od četrdeset i četiri biskupa potpuno su ga oslobodili svake optužbe i osudili klevetnike.
Papa Damaz neumorno je branio katoličku vjeru protiv zabluda apolinarizma i makedonizma na rimskim sinodama 368. i 369. godine, a svoje je legate poslao na Prvi carigradski sabor 381. godine. U Milanu je izopćio arijanskoga biskupa Auksencija, a odbio je i žalbu heretika Priscilijana. Na rimskoj sinodi 374. godine proglasio je važan kanon biblijskih knjiga. Damaz je potaknuo svoga tajnika, velikoga svetoga Jeronima, na temeljitu reviziju i prijevod Svetoga pisma na latinski jezik, čime je nastala glasovita Vulgata.
Podupro je kršćanske senatore u uklanjanju poganskoga žrtvenika Pobjede iz rimskoga Senata te je dočekao povijesni edikt cara Teodozija I. iz 380. godine, kojim je katolička vjera proglašena službenom vjerom rimskoga carstva. Utemeljio je apostolski vikarijat u Solunu i snažno zastupao prvenstvo rimske stolice, utemeljeno na riječima Isusa Krista apostolu Petru (Mt 16,18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.). Obnovio je crkvu San Lorenzo in Damaso, uredio papinski arhiv, podigao spomenik Platonia u bazilici svetoga Sebastijana u spomen prijenosa tijela svetih Petra i Pavla te je očistio i uredio rimske katakombe, sastavivši brojne pjesničke epigrame u čast svetih mučenika, koje je krasopisom urezao njegov prijatelj Filokal. Preminuo je u Gospodinu 11. prosinca 384. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Damaza I. pape slavi se 11. prosinca prema Rimskom martirologiju. Pokopan je u maloj bazilici koju je sam podigao na Ardeatinskoj cesti uz svoju majku i sestru, a kasnije su njegove relikvije prenesene u crkvu San Lorenzo in Damaso u Rimu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci pero i svitak sa svojim stihovima, često uz otvorenu Bibliju sa svetim Jeronimom. Zaštitnik je arheologa, arhivista, pjesnika i prepisivača svetih tekstova.
Isti dan, 11. prosinca, slave se i
- Blaženi Artur Bell, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi David iz Himmeroda, redovnik 12. stoljeće
- Blaženi Franko Lippi iz Siene, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Hugolin Magalotti, pustinjak 14. stoljeće
- Sveti Daniel Stupnik, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Sabin od Piacenze, biskup 5. stoljeće
- Sveti Viktorik i Fuskijan, mučenici 4. stoljeće
- Blažena Marija od Stupa Villalonga Villalba, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Jeronim iz Sant'Angelo in Vado, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Martin Lumbreras Peralta i Melkior Sánchez Pérez, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveta Maravillas od Isusa Pidal y Chico de Guzmán, djevica 20. stoljeće