Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Životopisi › Sveti Nikandar i Marcijan

Sveti Nikandar i Marcijan
Klikni za povećanje
×
Sveti Nikandar i Marcijan
Sveti Nikandar i Marcijan. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVECI · MUČENICI

Sveti Nikandar i Marcijan

Spomendan
17. lipnja
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti Nikandar i Marcijan bili su rimski vojnici koji su položili svoje živote za vjeru u Gospodina Isusa Krista u gradu Dorostoru, u pokrajini Meziji na Dunavu, tijekom Dioklecijanova progona početkom četvrtoga stoljeća. Služeći u carskoj vojsci, odlikovali su se hrabrošću i besprijekornom disciplinom, no njihova je prva i najveća odanost pripadala Spasitelju.

Kada je vojska primila carski novčani dar i kada se od svih vojnika zahtijevalo da u znak zahvalnosti prinesu žrtve rimskim bogovima, Nikandar i Marcijan su to odlučno odbili. S gnušanjem su odbacili novčani dar i otvoreno izjavili da nikada neće prinijeti žrtvu beživotnim idolima, jer klanjanje duguju samo živome Bogu. Njihov čin shvaćen je kao otvorena pobuna protiv carskih naredbi.

Privukli su ih pred namjesnika Maksima, koji ih je pokušao privoljeti na poslušnost laskanjima i podsjećanjem na njihove vojničke zasluge. Vidjevši da nikakva prijetnja smrću ne može poljuljati njihovu vjeru, namjesnik ih je osudio na smrt odsijecanjem glave. Dok su ih vodili na stratište, supruga svetoga Nikandra, pobožna kršćanka Darija, hrabrila je svoga muža da ustraje do kraja i primi vječnu nagradu. Obojica su radosno prignula glave pod mač krvnika i primila neprolaznu krunu mučeništva.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetih vojnika mučenika Nikandra i Marcijana slavi se 17. lipnja. Rimski martirologij trajno spominje njihovo herojsko svjedočanstvo u Dorostoru u Meziji. Vjerni puk ih časti kao zaštitnike vojnika i časnika te zagovornike u borbi protiv kušnji i nepravdi. U kršćanskoj umjetnosti prikazuju se u rimskim vojničkim odorama, s mačevima i mučeničkim palmama u rukama.

Isti dan, 17. lipnja, slave se i