Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Životopisi › Sveti Marcijan Kirski

Sveti Marcijan Kirski
Klikni za povećanje
×
Sveti Marcijan Kirski
Sveti Marcijan Kirski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PUSTINJAK

Sveti Marcijan Kirski

Spomendan
2. studenoga
Razdoblje
4. stoljeće
Smrt
388.

Život

Sveti Marcijan bio je slavni kršćanski anahoret i pustinjak koji je proslavio Gospodina u Siriji u četvrtom stoljeću. Rodio se u gradu Kiru u uglednoj i bogatoj patricijskoj obitelji. Iako su mu bile otvorene visoke svjetovne i vojne službe na carskom dvoru, Marcijan je sve napustio poradi ljubavi prema Kristu te se povukao u surovu halkidsku pustinju.

U toj je pustinjskoj osami načinio skromnu, iznimno tijesnu drvenu kućicu u kojoj nije mogao ni potpuno uspravno stajati ni ispružiti noge pri počinku. U tom je skrovitom prebivalištu proveo dugi niz godina u neprestanoj molitvi, pjevanju psalama i najstrožem postu. Hranio se tek navečer s malo kruha i vode. No unatoč takvom tjelesnom mrtvljenju, Marcijan je evanđeosku bratsku ljubav uvijek stavljao ispred strogosti posta. Kada bi ga posjetila braća monasi ili gosti iz daleka, spremno bi prekinuo post kako bi blagovao s njima u radosti i pokazao kršćansko gostoprimstvo.

Privučeni mirisom njegovih kreposti, mnogi su učenici došli u pustinju, pa je Marcijan za njih podigao dva samostana. Odbio je sve ponude da postane biskup, želeći ostati u pustinjskoj skrovitosti. Nakon svetoga i ustrajnoga anahoretskoga života, preminuo je u Gospodinu u miru u svojoj pustinji oko 387. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Marcijana Kirskoga slavi se 2. studenoga u Rimokatoličkoj Crkvi prema upisu u Rimskom martirologiju. O njegovu svetačkom životu i krepostima opširno je pisao biskup Teodoret Cirski u svojoj Povijesti redovnika, slaveći ga kao jednoga od najvećih sirijskih pustinjaka. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli pustinjak s dugom bradom u tijesnoj ćeliji, s kruhom i vrčem vode, u stavu sabrane molitve. Zaštitnik je pustinjaka, monaha i onih koji njeguju kršćansko gostoprimstvo.

Isti dan, 2. studenoga, slave se i