Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blažena Margareta Lorenska

Blažena Margareta Lorenska
Klikni za povećanje
×
Blažena Margareta Lorenska
Blažena Margareta Lorenska. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · REDOVNICA

Blažena Margareta Lorenska

Spomendan
2. studenoga
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1521.

Život

Blažena Margareta Lorenska rođena je 1463. godine u dvorcu Vaudémont u Loreni kao najmlađa kći grofa Ferryja II. de Vaudémonta i Jolande Anžuvinske, kćeri kralja Renéa Anžuvinskoga. Rano je, u dobi od samo sedam godina, ostala bez oca pa ju je na dvoru u Aix-en-Provenceu odgajao pobožni djed René. Ondje se upoznala sa spisima pustinjskih otaca te s duhovnošću svetoga Franje i svete Klare. Nakon djedove smrti 1480. godine vratila se u Lorenu bratu Renéu II. U Toulu je 14. svibnja 1488. godine udala se za Renéa, vojvodu od Alençona. Bog im je podario troje djece: sina Karla te kćeri Françoise i Anne.

Vojvodstvo Alençon bilo je opustošeno i osiromašeno dugotrajnim Stogodišnjim ratom. Margareta je sa suprugom zdušno prionula obnovi zemlje, smanjila porezna opterećenja narodu i pomagala gladnima. No već 1492. godine vojvoda je preminuo, a Margareta je u dvadeset i devetoj godini ostala udovica s troje male djece. Hrabro se suprotstavila pritiscima plemstva i kraljevske uprave kako bi sačuvala skrbništvo nad djecom i nasljedstvo obitelji. Povukla se u dvorac Mauves u Normandiji, prodavala vlastiti nakit i posjede da bi podmirila nagomilane dugove vojvodstva te mudro provodila pravdu, štiteći siročad i udovice.

Unatoč teškim vladarskim brigama, svakoga je dana barem sat vremena posvećivala osobnom dvorenju siromaha i bolesnika. Osnovala je bolnice u Mortagne-au-Percheu i povjerila ih redovnicama. Kada su joj djeca odrasla i stupila u brak, podijelila je imovinu na tri jednaka dijela: za djecu, za uređenje i obnovu crkava te za pomoć siromasima.

Godine 1518. oslobodila se svih svjetovnih poslova i povukla u samostan klarisa u Argentanu, koji je sama osnovala uz samostan u Alençonu. Položila je svečane redovničke zavjete 11. listopada 1520. godine. Odbila je službu opatice, rekavši da želi umrijeti kao ponizna podložnica nakon što je predugo bila vladarica. U samostanu je provela posljednje godine u najstrožoj pokori, šutnji i sestrinskoj službi. Preminula je u svojoj skromnoj ćeliji 2. studenoga 1521. godine u pedeset i osmoj godini života.

Čuda

Gospodin je proslavio blaženu Margaretu mnogim čudesnim uslišenjima. Nakon njezina preminuća tijelo joj je ostalo netaknuto i neraspadnuto te je pohranjeno u samostanu klarisa. Kada je samostan poslije ukinut, njezino neraspadnuto tijelo preneseno je u crkvu Saint-Germain u Argentanu.

Među čudesima službeno priznatima u postupku proglašenja blaženom ističe se čudesno ozdravljenje djevojčice 1667. godine, koja je bolovala od teškoga i smrtonosnoga čira na želucu, nakon što su joj na trbuh prislonjene tkanine blažene Margarete. Tijekom Francuske revolucije 1793. godine samostanska je grobnica oskvrnuta, a njezino sveto tijelo bačeno u zajedničku jamu.

Štovanje i zaštitništvo

Uspomena na blaženu Margaretu brižno se čuvala u Franjevačkom i Galikanskom martirologiju. Kralj Luj XIII. zatražio je još u 17. stoljeću od pape Urbana VIII. pokretanje postupka za njezino proglašenje svetom. Papa Benedikt XV. svečano je proglasio Margaretu Lorensku blaženom 20. ožujka 1921. godine, istaknuvši u pismu da je njezino vladanje narodom bilo savršen uzor kršćanskim vladarima.

Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 2. studenoga. Časti se kao uzor udovicama, kršćanskim vladarima i redovnicama. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u siromašnom habitu svete Klare s franjevačkim pasom, dok pod nogama drži vojvodsku krunu i zemaljska odličja.

Isti dan, 2. studenoga, slave se i