BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Petar Favre
- Spomendan
- 1. kolovoza
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1546.
Život
Sveti Petar Favre (Faber) rođen je 13. travnja 1506. u planinskom selu Villaret u Savojskom vojvodstvu u pobožnoj seljačkoj obitelji. Kao dječak napasao je očeva stada, a nedjeljom poučavao drugu djecu katekizmu. Još u dobi od dvanaest godina učinio je osobni zavjet čistoće. Vođen željom za znanjem i svećeništvom, 1525. stigao je u Pariz na studij te ušao u kolegij Sainte-Barbe. Ondje je dijelio sobu s Franjom Ksaverskim, a ubrzo je upoznao i Ignacija Loyolu. Postali su nerazdvojni duhovni prijatelji; Petar je Ignaciju tumačio Aristotelovu filozofiju, dok je Ignacije Petra uveo u dubine duhovnoga života i razlučivanja duhova.
Petar je bio prvi među prvim drugovima koji je zaređen za svećenika 30. svibnja 1534. godine. Na Veliku Gospu iste godine na Montmartru primio je prve redovničke zavjete svetoga Ignacija i ostalih drugova, čime su položeni temelji Družbe Isusove. Kada su pošli u Rim i stavili se na raspolaganje papi Pavlu III., papa ga je slao u Parmu i Piacenzu, gdje je potaknuo veliku vjersku obnovu.
Zbog svoje duboke teološke spreme i iznimne blagosti, Favre je poslan u Njemačku, na sabor u Wormsu 1540. i Regensburgu 1541. godine. Vidjevši rane koje je protestantizam nanio Crkvi, shvatio je da lijek nije u raspravama s hereticima, nego u temeljitoj duhovnoj obnovi vjernika i svećenstva. Pješice je prehodao Europu vodeći biskupe, kneževe, svećenike i obične ljude kroz Duhovne vježbe. Imao je izvanredan dar duhovnoga razgovora i prijateljstva. U Kölnu je pridobio Petra Kanizija za Družbu Isusovu, a djelujući u Španjolskoj i Portugalu utvrdio je zvanje svetoga Franje Borgije.
Izmučen neprestanim naporima i hodom po Europi, Favre je u četrdesetoj godini života bio posve iscrpljen. Papa ga je imenovao teologom Svete Stolice na Tridentskom koncilu. Teško bolestan stigao je u Rim, gdje je preminuo na rukama svetoga Ignacija Loyole 1. kolovoza 1546. godine. Svoj duhovni put zabilježio je u djelu Memoriale, punom zahvalnosti za Božja dobročinstva.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Franjo Saleški, koji je gajio posebnu pobožnost prema njemu, uvijek ga je nazivao svetim. Papa Pio IX. potvrdio je njegovo štovanje kao blaženika 5. rujna 1872. godine. Papa Franjo uvrstio ga je u popis svetaca općom kanonizacijom 17. prosinca 2013. godine. Njegovi zemni ostaci počivaju u kripti rimske crkve del Gesù. Spomendan mu se slavi 1. kolovoza.
Isti dan, 1. kolovoza, slave se i
- Blaženi Aleksij Sobaszek, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Emerik od Quarta, biskup 14. stoljeće
- Blaženi Toma Welbourne, mučenik 17. stoljeće
- Sveti Alfons Marija de Liguori, biskup i crkveni naučitelj 18. stoljeće
- Sveti Dominik Nguyễn Văn Hạnh i Bernard Vũ Văn Duệ, prezbiteri i mučenici 19. stoljeće
- Sveti Etelvold od Winchestera, biskup 10. stoljeće
- Sveti Feliks od Girone, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Jonat od Marchiennesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Petar Julijan Eymard, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Sever od Rustana, prezbiter 6. stoljeće
- Blažena Marija Stella od Presvetog Sakramenta Mardosewicz i deset drugarica, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Benvenut de Miguel Arahal, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Bufalari, redovnik 14. stoljeće
- Sedam braće Makabejaca i njihova majka, te Eleazar, mučenici Stari zavjet
- Sveti Eksuperije od Bayeuxa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Friard i Sekundel, đakoni i pustinjaci 6. stoljeće
- Sveti Sekundin, mučenik 4. stoljeće