SVETICA · DJEVICA
Sveta Katarina de' Ricci
- Spomendan
- 2. veljače
- Razdoblje
- 16. stoljeće
Život
Sveta Katarina de' Ricci (krštenim imenom Alessandra Lucrezia Romola) rođena je u Firenci 23. travnja 1522. u uglednoj patricijskoj obitelji bankara Piera Francesca de' Riccija. Rano je ostala bez majke, a njezina pomajka Fiammetta da Diacceto prepoznala je u djevojčici izvanrednu sklonost prema molitvi i samoći te ju je u tome svesrdno podupirala. Već kao dijete u samostanu Monticelli razvila je duboku pobožnost prema muci Isusa Krista.
Žudeći za strogim redovničkim životom, u dobi od trinaest godina stupila je u samostan svetoga Vinka u Pratu, koji su vodile redovnice Trećega samostanskog reda svetoga Dominika. Godine 1535. primila je redovnički habit i uzela ime Katarina, u spomen na svoju preminulu majku i svetu Katarinu Sijensku, a sljedeće je godine položila zavjete. Tijekom novicijata i prvih godina redovništva prošla je kroz teška poniženja i nerazumijevanja zajednice, jer su njezine mistične zanose i ekstaze sestre u početku smatrale bolešću ili nespretnošću. Njezina poniznost, strpljivost i poslušnost ubrzo su raspršile sve sumnje.
Već u dvadeset i petoj godini izabrana je za prioru samostana te je tu službu mudro i brižno obavljala gotovo do kraja života. Pokazala se iznimnom upraviteljicom i mudrom duhovnom majkom. Dopisivala se s velikanima svoga doba, među kojima su bili sveti Karlo Boromejski, sveti Filip Neri i sveta Marija Magdalena de' Pazzi, kao i trojica budućih papa. Mnogi su biskupi, plemići i jednostavni vjernici tražili njezine savjete i preporučivali se u njezine molitve. Nosila je željezni lanac oko vrata i činila stroge pokore za spas grešnika i duša u čistilištu. Nakon duge i teške bolesti, sveto je preminula u Pratu 2. veljače 1590. godine.
Čuda
Sveta je Katarina primila izvanredne mistične milosti muke Kristove. Počevši od veljače 1542., punih dvanaest godina svakoga je tjedna, od četvrtka u podne do petka u šesnaest sati, padala u veliku »ekstazu Muke«. U tom je stanju vidljivo proživljavala sve postaje Kristove muke i supatništva Njegove Majke, a na njezinu su se tijelu otvarale rane bičevanja i svete stigme iz kojih je tekla krv. Na njezinu se prstu pojavio i otajstveni prsten u obliku rane, znak njezinih mističnih zaruka s Kristom. Glasovito čudo bilokacije zabilježeno je u postupku kanonizacije: premda nikada nije napustila svoj samostan u Pratu, u viđenju se ukazala svetom Filipu Neriju u Rimu, s kojim se godinama dopisivala, a sam je svetac posvjedočio istinitost toga čudesnog susreta.
Štovanje i zaštitništvo
Katarinu de' Ricci blaženom je proglasio papa Klement XII. 1732., a svetom Benedikt XIV. 29. lipnja 1746. godine. Njezino tijelo počiva ispod glavnoga oltara bazilike svetoga Vinka i Katarine de' Ricci u Pratu. U umjetnosti se prikazuje u dominikanskom habitu s trnovom krunom, raspelom i prstenom na ruci. Njezin spomendan u Rimskome martirologiju slavi se 2. veljače.
Isti dan, 2. veljače, slave se i
- Blažena Marija Dominika Mantovani, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Andrija Karlo Ferrari, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Saggio iz Longobardija, redovnik 18. stoljeće
- Blaženi Stjepan Bellesini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Ivana de Lestonnac, redovnica 17. stoljeće
- Sveta Marija Katarina Kasper, djevica 19. stoljeće
- Sveti Burhard od Würzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Petar Cambiani iz Ruffije, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Blaženi Šimun Fidati iz Cascije, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Floskul od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Teofan Vénard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lovro od Canterburyja, biskup 7. stoljeće