BLAŽENICA · DJEVICA
Sveta Marija Katarina Kasper
- Spomendan
- 2. veljače
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1898.
Život
Sveta Marija Katarina Kasper rođena je 26. svibnja 1820. u selu Dernbachu u njemačkoj pokrajini Porajnju. Bila je treće od četvero djece pobožnih i jednostavnih seljaka Heinricha Kaspera i Katharine rođene Fassel. Djetinjstvo joj je bilo obilježeno oskudicom i teškim radom na polju, u vrtu i pri kućanskim poslovima tkanja i predenja. Zbog slaboga zdravlja i potrebe da pomaže roditeljima školu je pohađala rijetko i neredovito, no od rane mladosti nalazila je duhovnu hranu u čitanju Svetoga pisma i knjige »Nasljeduj Krista«. Radila je čak i na lomljenju kamena za gradnju seoskih putova, a u srcu je nosila tihu želju da svoj život potpuno posveti Bogu.
Godine 1842. umro joj je otac, a ubrzo nakon toga i brat. Obiteljski je imetak pripao polusestrama iz očeva prvoga braka, pa su Katarina i njezina majka morale napustiti dom i živjeti kao podstanarke u iznajmljenoj sobici. Kako bi prehranila majku, Katarina je naporno radila kao tkalja. Zbog potpunoga siromaštva i nedostatka miraza, kao i činjenice da su u tom kraju uslijed napoleonske sekularizacije ženski samostani bili ukinuti, činilo se nemogućim ostvariti redovnički poziv. Nakon majčine smrti ostala je sama, no čvrsto pouzdana u Boga. Željela je povezati Marijinu sabranost i motrenje s Martinim neumornim služenjem bližnjima.
Uz pomoć susjeda i rođaka podigla je 1848. skromnu kućicu u Dernbachu, koja je postala utočište bolesnima i napuštenima. Oko nje su se počele okupljati i druge pobožne seoske djevojke. One su danju obilazile i dvorile bolesnike, podučavale siromašnu djecu, a noći provodile u zajedničkoj molitvi. Mjesni biskup Limburga Peter Joseph Blum prepoznao je u tome djelo Božjega Duha. Na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1851., u crkvi u Wirgesu, Katarina i njezine prve susestre položile su prve redovničke zavjete, čime je rođena nova redovnička zajednica pod imenom Siromašne služavke Isusa Krista. Katarina je uzela redovničko ime Marija.
Unatoč siromaštvu i progonima za vrijeme »Kulturkampfa« u Njemačkoj, družba je doživjela silan procvat. Majka Marija Katarina birana je pet puta uzastopce za vrhovnu glavaricu. Sestre su otvarale sirotišta, pučke kuhinje, bolnice i škole. Već 1859. družba se proširila u Nizozemsku, a 1868. na poziv biskupa Johna Henryja Luersa prve su sestre poslane u Sjedinjene Američke Države kako bi skrbile za siromašne njemačke useljenike. Sveta Stolica podijelila je družbi konačno papinsko odobrenje 1890. godine. Majka Marija Katarina ostala je do kraja ponizna, živeći u skrovitosti matične kuće. Pretrpjela je srčani udar te je preminula u osvit blagdana Prikazanja Gospodinova, na Svijećnicu, 2. veljače 1898. u Dernbachu.
Čuda
Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje sestre Marije Herluke iz njezine družbe, koja je u rujnu 1945. godine bolovala od neizlječivoga tuberkuloznog meningitisa. Nakon što su liječnici ustanovili nastup agonije, zajednica se obratila zagovoru majke Marije Katarine, a bolesnica je trenutačno i trajno ozdravila. Čudo koje je otvorilo put kanonizaciji dogodilo se 2012. godine u Indiji, gdje je po njezinu zagovoru na medicinski neobjašnjiv način spašen život teško oboljeloga djeteta.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 16. travnja 1978., a papa Franjo svetom 14. listopada 2018. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezin se liturgijski spomendan slavi 2. veljače. Njezini posmrtni ostaci počivaju u crkvi matične kuće Siromašnih služavki Isusa Krista u Dernbachu, smješteni u svetištu ispod oltara.
Isti dan, 2. veljače, slave se i
- Blažena Marija Dominika Mantovani, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Andrija Karlo Ferrari, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Saggio iz Longobardija, redovnik 18. stoljeće
- Blaženi Stjepan Bellesini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Ivana de Lestonnac, redovnica 17. stoljeće
- Sveta Katarina de' Ricci, djevica 16. stoljeće
- Sveti Burhard od Würzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Petar Cambiani iz Ruffije, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Blaženi Šimun Fidati iz Cascije, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Floskul od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Teofan Vénard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lovro od Canterburyja, biskup 7. stoljeće