Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveta Marija Katarina Kasper

Sveta Marija Katarina Kasper
Klikni za povećanje
×
Sveta Marija Katarina Kasper
Sveta Marija Katarina Kasper. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Sveta Marija Katarina Kasper

Spomendan
2. veljače
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1898.

Život

Sveta Marija Katarina Kasper rođena je 26. svibnja 1820. u selu Dernbachu u njemačkoj pokrajini Porajnju. Bila je treće od četvero djece pobožnih i jednostavnih seljaka Heinricha Kaspera i Katharine rođene Fassel. Djetinjstvo joj je bilo obilježeno oskudicom i teškim radom na polju, u vrtu i pri kućanskim poslovima tkanja i predenja. Zbog slaboga zdravlja i potrebe da pomaže roditeljima školu je pohađala rijetko i neredovito, no od rane mladosti nalazila je duhovnu hranu u čitanju Svetoga pisma i knjige »Nasljeduj Krista«. Radila je čak i na lomljenju kamena za gradnju seoskih putova, a u srcu je nosila tihu želju da svoj život potpuno posveti Bogu.

Godine 1842. umro joj je otac, a ubrzo nakon toga i brat. Obiteljski je imetak pripao polusestrama iz očeva prvoga braka, pa su Katarina i njezina majka morale napustiti dom i živjeti kao podstanarke u iznajmljenoj sobici. Kako bi prehranila majku, Katarina je naporno radila kao tkalja. Zbog potpunoga siromaštva i nedostatka miraza, kao i činjenice da su u tom kraju uslijed napoleonske sekularizacije ženski samostani bili ukinuti, činilo se nemogućim ostvariti redovnički poziv. Nakon majčine smrti ostala je sama, no čvrsto pouzdana u Boga. Željela je povezati Marijinu sabranost i motrenje s Martinim neumornim služenjem bližnjima.

Uz pomoć susjeda i rođaka podigla je 1848. skromnu kućicu u Dernbachu, koja je postala utočište bolesnima i napuštenima. Oko nje su se počele okupljati i druge pobožne seoske djevojke. One su danju obilazile i dvorile bolesnike, podučavale siromašnu djecu, a noći provodile u zajedničkoj molitvi. Mjesni biskup Limburga Peter Joseph Blum prepoznao je u tome djelo Božjega Duha. Na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1851., u crkvi u Wirgesu, Katarina i njezine prve susestre položile su prve redovničke zavjete, čime je rođena nova redovnička zajednica pod imenom Siromašne služavke Isusa Krista. Katarina je uzela redovničko ime Marija.

Unatoč siromaštvu i progonima za vrijeme »Kulturkampfa« u Njemačkoj, družba je doživjela silan procvat. Majka Marija Katarina birana je pet puta uzastopce za vrhovnu glavaricu. Sestre su otvarale sirotišta, pučke kuhinje, bolnice i škole. Već 1859. družba se proširila u Nizozemsku, a 1868. na poziv biskupa Johna Henryja Luersa prve su sestre poslane u Sjedinjene Američke Države kako bi skrbile za siromašne njemačke useljenike. Sveta Stolica podijelila je družbi konačno papinsko odobrenje 1890. godine. Majka Marija Katarina ostala je do kraja ponizna, živeći u skrovitosti matične kuće. Pretrpjela je srčani udar te je preminula u osvit blagdana Prikazanja Gospodinova, na Svijećnicu, 2. veljače 1898. u Dernbachu.

Čuda

Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje sestre Marije Herluke iz njezine družbe, koja je u rujnu 1945. godine bolovala od neizlječivoga tuberkuloznog meningitisa. Nakon što su liječnici ustanovili nastup agonije, zajednica se obratila zagovoru majke Marije Katarine, a bolesnica je trenutačno i trajno ozdravila. Čudo koje je otvorilo put kanonizaciji dogodilo se 2012. godine u Indiji, gdje je po njezinu zagovoru na medicinski neobjašnjiv način spašen život teško oboljeloga djeteta.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 16. travnja 1978., a papa Franjo svetom 14. listopada 2018. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezin se liturgijski spomendan slavi 2. veljače. Njezini posmrtni ostaci počivaju u crkvi matične kuće Siromašnih služavki Isusa Krista u Dernbachu, smješteni u svetištu ispod oltara.

Isti dan, 2. veljače, slave se i