Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Ràfols

Blažena Marija Ràfols
Klikni za povećanje
×
Blažena Marija Ràfols
Blažena Marija Ràfols. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Marija Ràfols

Spomendan
30. kolovoza
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1853.

Život

Blažena Marija Ràfols, krsnim imenom María Rafols Bruna, rođena je 5. studenoga 1781. u mjestu Vilafranca del Penedès pokraj Barcelone, u Kataloniji, kao šesto od desetero djece u skromnoj obitelji mlinara Cristóbala Ràfolsa i Margarite rođene Bruna. Sakrament svete potvrde primila je u dobi od tri godine od karmelskoga biskupa Gabina Valladaresa. Njezino djetinjstvo bilo je obilježeno bolnim gubicima, jer joj je petero braće i sestara umrlo u ranoj dobi, a 1794. godine, kada je imala trinaest godina, preminuo joj je i otac. Školovanje je završila u internatu u Barceloni.

Tijekom teške epidemije kuge koja je harala Barcelonom 1803. godine, Marija se nesebično posvetila dvorbi oboljelih u bolnici Santa Creu. Ondje je susrela svetoga svećenika don Juana Bonala Cortadu, bolničkoga kapelana, koji je tragao za požrtvovnim suradnicima radi zbrinjavanja napuštenih bolesnika. Na njegov poziv Marija je stala na čelo skupine od dvanaest hrabrih žena koje su u prosincu 1804. stigle u kraljevsku bolnicu Nuestra Señora de Gracia u Zaragozi. Bolnica je bila u potpunom neredu, a sestre su preuzele najteži posao: skrb za bolesnike, duševne patnike, napuštenu novorođenčad i siročad. Iz te male skupine 28. prosinca 1804. rođena je nova redovnička zajednica pod imenom Sestre milosrdnice svete Ane, a Marija je 1806. imenovana prvom poglavaricom.

Kada je 1808. započela Napoleonova invazija na Španjolsku, grad Zaragoza našao se pod strašnom opsadom francuskih trupa. Tijekom prvoga bombardiranja u kolovozu 1808. bolnica je bila sravnjena sa zemljom. Majka Marija je usred ruševina i vatre vlastitim rukama iznosila ranjenike i spasila više od četiri tisuće bolesnika, smještajući ih po privatnim kućama i samostanima, te spašavajući umjetnička i liturgijska dobra. Tijekom druge opsade, kada su glad, pustoš i tifus kosili stanovništvo, majka Marija se neustrašivo uputila ravno u francuski vojni tabor pred generala Jeana Lannesa, moleći hranu, lijekove i poštedu za ranjenike i ratne zarobljenike. Zbog toga herojskog čina grad Zaragoza proglasio ju je heroinom kršćanske ljubavi.

Nakon rata podnijela je teška nerazumijevanja bolničke uprave i unutarnje nesuglasice, više puta podnoseći ostavku i povlačeći se u skrovitost, ali se uvijek iz poslušnosti vraćala na čelo zajednice. Dana 16. srpnja 1825. zajedno s prvim sestrama položila je svečane redovničke zavjete. Kada je 1834. planuo Prvi karlistički rat, majka Marija je lažno optužena za urotu protiv kraljice Izabele II., uhićena i zatočena u tamnici u Huesci. Iako je na sudu dokazana njezina potpuna nevinost, vlasti su je držale u progonstvu punih šest godina. Sve te nepravde podnosila je bez gorčine, provodeći dane u dubokoj molitvi i tišini. U Zaragozu se vratila 1841. godine, nastavljajući tiho posluživati bolesnike sve do svoje smrti. Preminula je sveto u Zaragozi 30. kolovoza 1853. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci blažene Marije Ràfols počivaju u kapeli matične kuće Sestara milosrdnica svete Ane u Zaragozi, u ulici koja nosi njezino ime. Postupak za njezinu beatifikaciju započeo je u Zaragozi 1926. godine pod nadbiskupom Doménechom. Papa Ivan Pavao II. priznao je njezine herojske kreposti 6. srpnja 1991. godine, a svečano ju je uvrstio među blaženike na Trgu svetoga Petra u Rimu 16. listopada 1994. godine.

Njezin liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 30. kolovoza, na dan njezina rođenja za nebo.

Isti dan, 30. kolovoza, slave se i