BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Franjo Faà di Bruno
- Spomendan
- 27. ožujka
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1888.
Život
Blaženi Franjo Faà di Bruno rođen je 7. ožujka 1825. godine u Alessandriji u Pijemontu, kao dvanaesto i najmlađe dijete u plemićkoj obitelji markiza Lodovica Faà di Bruna i Caroline rođene Sappa de' Milanesi. Na krštenju je primio imena Francesco da Paola Virginio Secondo Maria. U devetoj godini ostao je bez majke. Godine 1840. stupio je u Vojnu akademiju u Torinu te je postao časnik pijemontske vojske, istaknuvši se u kartografiji i topografiji. Sudjelovao je u ratu 1848. i 1849. godine, gdje je ranjen u bitki kod Novare te je odlikovan za hrabrost i promaknut u čin satnika Glavnoga stožera. Izradio je i glasoviti zemljovid rijeke Mincio koji je vojsci poslužio u kasnijim bitkama.
Iako mu je kralj Viktor Emanuel II. povjerio odgoj svojih sinova, Franjo se odlučio povući iz vojne službe. Odbio je sudjelovati u dvoboju s jednim časnikom jer se to protivilo kršćanskom moralu, odlučivši uvredu pobijediti znanjem. Otputovao je u Pariz na Sorbonu, gdje je studirao matematiku i astronomiju pod vodstvom velikih znanstvenika Augustina Cauchyja i Urbaina Le Verriera. Stekavši doktorat znanosti, vratio se u Torino i postao profesor matematike na Sveučilištu u Torinu. Objavio je brojne znanstvene radove iz teorije eliminacije i eliptičkih funkcija, a svjetsku slavu u matematici stekao je formulom za derivaciju složene funkcije koja i danas nosi njegovo ime. Bio je i darovit izumitelj; za svoju slijepu sestru konstruirao je i patentirao pisaći stroj za slijepe, a izumio je i električnu budilicu i barometar sa živom.
U svom je srcu spojio vrhunsku znanost i žarku kršćansku vjeru, govoreći da se vjera i znanost savršeno nadopunjuju. Bio je vrstan glazbenik i skladatelj crkvene glazbe čija su djela hvalili velikani poput Franza Liszta. Kao bliski prijatelj svetog Ivana Bosca posvetio se brizi za potlačene slojeve. Duboko dirnut teškim položajem kućnih pomoćnica i sluškinja koje su bile izrabljivane i prepuštene ulici, 1859. godine osnovao je Djelo svete Zite. Za njih je podigao čitav kompleks sa školama, radionicama i skloništima za neudane majke. Projektirao je i podigao crkvu Naše Gospe od Pokojnih s velebnim zvonikom visokim 83 metra.
U pedeset i prvoj godini života odlučio se za svećeništvo, pa ga je uz posebnu potporu pape Pija IX. biskup zaredio 22. listopada 1876. godine. Za služenje siromasima utemeljio je Družbu sestara najmanjih od Naše Gospe od Pokojnih. Preminuo je iznenada u Torinu 27. ožujka 1888. godine od teške crijevne infekcije, u šezdeset i trećoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za beatifikaciju pokrenut je u Torinu početkom dvadesetog stoljeća. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1971. godine, a papa Ivan Pavao II. svečano ga je beatificirao 25. rujna 1988. godine na stotu obljetnicu njegova preminuća, nazvavši ga divom vjere i kršćanske ljubavi.
Njegovi zemaljski ostaci počivaju u pokrajnjoj kapeli crkve Naše Gospe od Pokojnih i svete Zite u Torinu, gdje se nalazi i muzej s njegovim znanstvenim instrumentima i rukopisima. Njegov liturgijski spomendan slavi se 27. ožujka. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru s knjigom matematike i raspelom u ruci ili uz crkvene i znanstvene instrumente.
Isti dan, 27. ožujka, slave se i
- Blažena Panacea de' Muzzi, djevica i mučenica 14. stoljeće
- Blaženi Peregrin iz Faleronea, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Rupert od Salzburga, biskup 8. stoljeće