BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Kuriakos Elija Chavara
- Spomendan
- 3. siječnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1871.
Život
Sveti Kuriakos Elija Chavara rođen je 10. veljače 1805. godine u mjestu Kainakary u indijskoj pokrajini Kerali, u starodrevnoj kršćanskoj obitelji siromalabarskoga obreda koja svoje korijene vuče od propovijedanja svetoga Tome apostola. Na krštenju je primio ime Kuriakos. Već kao dječak u seoskoj školi učio je jezike i osnovne znanosti, a u trinaestoj godini stupio je u sjemenište u Pallipuramu. Za svećenika Siromalabarske Katoličke Crkve zaređen je 29. studenoga 1829. godine u crkvi svetoga Andrije u Arthunkalu.
Vođen željom za dubljim duhovnim životom, udružio se sa svećenicima Thomasom Palackalom i Thomasom Porukarom kako bi započeli zajednički redovnički život. Dana 11. svibnja 1831. godine položili su kamen temeljac prvoga samostana u Mannanamu, čime je nastala zajednica Slugu Marije Bezgrješne, prva autohtona muška redovnička družba u Indiji, kasnije poznata kao Karmelićani Bezgrješne Marije. Nakon smrti svojih suutemeljitelja otac Kuriakos postao je poglavar družbe. Dana 8. prosinca 1855. položio je s drugovima svečane zavjete u karmelskoj tradiciji, uzevši ime Kuriakos Elija od Svete Obitelji. Službu generalnog priora obnašao je sve do kraja života. Godine 1866. u Koonammavuu je utemeljio i prvu indijsku žensku redovničku zajednicu, Sestre Majke od Karmela.
Otac Chavara bio je veliki obnovitelj vjerskoga i društvenog života. Uveo je duhovne vježbe za laike, poticao klanjanje pred Presvetim Sakramentom, pobožnost Križnoga puta i molitvu krunice. Godine 1861. imenovan je generalnim vikarom siromalabarskih katolika te je uspješno očuvao crkveno jedinstvo pred raskolom.
Istaknuo se i kao neumorni prosvjetitelj i borac za dostojanstvo potlačenih. Prvi je u Kerali otvorio škole u koje su mogla ulaziti djeca iz najnižih kasta, takozvani nedodirljivi, omogućivši im učenje sanskrta koje im je dotad bilo strogo zabranjeno. Kako bi gladna siromašna djeca mogla pohađati nastavu, uveo je besplatne školske obroke, osmislivši humanitarni običaj prikupljanja šake riže u svakom kršćanskom domu. Godine 1846. osnovao je vlastitu tiskaru u Mannanamu, tiskajući prve nabožne knjige, časopise i liturgijske priručnike na jeziku malajalam. Bio je i plodan pisac i pjesnik. Iscrpljen bolestima i nesebičnim radom za spasenje duša, sveti je Kuriakos preminuo u Koonammavuu 3. siječnja 1871. godine.
Čuda
Sveti je Kuriakos Elija bio poznat po svojoj molitvenoj snazi i zagovoru pred Bogom. Kroz povijest su po njegovu zagovoru zabilježena mnoga tjelesna i duhovna izlječenja bolesnika. Za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju Crkva je pomno ispitala čudesna ozdravljenja koja su liječnički i teološki stručnjaci potvrdili kao znanstveno neobjašnjiva, a koja su uslijedila nakon što su bolesnici i njihove obitelji u bezizlaznim zdravstvenim stanjima s pouzdanjem zazvali zagovor oca Chavare. Njegov grob u Koonammavuu i Mannanamu postao je trajno vrelo milosti i uslišanja za nebrojene hodočasnike svih staleža.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za njegovo proglašenje svetim pokrenut je 1957. godine. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1971. godine. Papa Ivan Pavao II. beatificirao ga je u Kerali 8. veljače 1986. godine prigodom svoga pohoda Indiji. Svetim ga je svečano proglasio papa Franjo 23. studenoga 2014. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njegove se svete relikvije s velikim poštovanjem čuvaju i časte u crkvi svete Filomene u Koonammavuu i u samostanu u Mannanamu. Liturgijski spomendan slavi se 3. siječnja. U umjetnosti se prikazuje u karmelićanskom habitu s dugom bijelom bradom, s križem i perom u ruci ili okružen djecom.
Isti dan, 3. siječnja, slave se i
- Sveta Genoveva, djevica 6. stoljeće
- Sveti Anter, papa 3. stoljeće
- Sveti Danijel Padovanski, đakon i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Gordije, satnik i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Lucijan od Leontinija, biskup 1. stoljeće
- Sveti Florencije od Viennea, biskup 3. stoljeće
- Sveti Teogen, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Teopempt i Teona, mučenici 4. stoljeće