Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Inocent iz Berza Scalvinoni

Blaženi Inocent iz Berza Scalvinoni
Klikni za povećanje
×
Blaženi Inocent iz Berza Scalvinoni
Blaženi Inocent iz Berza Scalvinoni. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Inocent iz Berza Scalvinoni

Spomendan
3. ožujka
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1890.

Život

Blaženi Inocent iz Berza, krsnim imenom Giovanni Scalvinoni, rođen je 19. ožujka 1844. godine u mjestu Niardo u pokrajini Brescia u Lombardiji, u siromašnoj težačkoj obitelji Pietra Scalvinonija i Francesce rođene Poli. Kada su mu bila tek tri mjeseca, otac mu je preminuo od upale pluća, pa je djetinjstvo proveo u Berzo Inferioreu u velikoj oskudici. Od malena je pokazivao neizmjernu samilost prema siromasima, dijeleći im i posljednji zalogaj kruha. Školovao se u općinskom kolegiju u Lovere gdje se istaknuo marljivošću, a 1864. godine stupio je u biskupsko sjemenište u Bresciji. Za svećenika je zaređen 2. lipnja 1867. godine, uzevši ime don Innocenzo Maria.

Službovao je kao kapelan u planinskom selu Cevo u dolini Saviore, a potom kao vicerektor sjemeništa u Bresciji i župni vikar u Berzo Inferioreu. Zbog svoje urođene povučenosti i plahosti teško je nametao autoritet, pa je u srcu čeznuo za životom u tišini, pokori i samoći. Godine 1874. stupio je u novicijat Reda manje braće kapucina u samostanu Presvete Naviještene (Annunciata) u selu Borno. Doživotne zavjete položio je 1878. godine u Albinskom samostanu, uzevši ime fra Inocent iz Berza.

Osim kratkih razdoblja kada je propovijedao duhovne vježbe po samostanima u Milanu, Bergamu i Bresciji, fra Inocent je punih četrnaest godina proveo u samostanu Annunciata kao podučitelj novaka. Živio je prema jednostavnom, ali uzvišenom evanđeoskom načelu: »Činiti dobro i nestati«. Njegova je snaga izvirala iz dugotrajnih noćnih klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Bio je neumoran u ispovjedaonici, privlačeći tisuće vjernika koji su hrlili k njemu po savjet i odrješenje.

Obdaren mističnim milostima, darom prodiranja u ljudska srca, viđenjima i ozdravljenjima, ostao je do kraja najponizniji među braćom. Nekoliko puta dnevno pobožno je obavljao pobožnost Križnoga puta, potičući pokornike na duboko razmatranje Kristove Muke. Dok je propovijedao duhovne vježbe u samostanu u Albinu, teško je obolio te je premješten u kapucinsku bolnicu u Bergamu. Preminuo je u miru 3. ožujka 1890. godine u četrdeset i šestoj godini života. Kada su njegovi zemaljski ostaci u rujnu iste godine prenošeni u Berzo Inferiore, više od dvanaest tisuća vjernika u svečanom je ophodu ispratilo tijelo svoga voljenog redovnika.

Čuda

Sveti život fra Inocenta bio je posvjedočen mnogim nadnaravnim pojavama za života, uključujući viđenja, levitacije i svjetlosne pojave tijekom molitve. Na sam dan prijenosa njegova tijela u Berzo Inferiore jedno nepokretno dijete koje nikada nije hodalo iznenada je prohodalo na očigled mnoštva.

Za njegovu beatifikaciju Crkva je pomno ispitala i potvrdila dva velika čuda ozdravljenja. Prvo čudo bilo je potpuno i trenutno ozdravljenje četverogodišnjeg dječaka koji je bolovao od iznimno agresivnoga oblika leukemije u terminalnom stadiju. Drugo priznato čudo bilo je čudesno izlječenje petogodišnjeg dječaka koji se nalazio u predsmrtnom stanju zbog teškoga gnojnog peritonitisa. U oba slučaja liječnička povjerenstva potvrdila su da su ozdravljenja bila znanstveno neobjašnjiva, a uslijedila su nakon usrdnih molitava upućenih fra Inocentu.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan XXIII., koji je gajio posebnu pobožnost prema skromnom kapucinu iz svoje rodne Lombardije, svečano ga je proglasio blaženim 12. studenoga 1961. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Njegovo tijelo počiva u staklenoj urni u marijanskoj bazilici Rođenja Marijina u Berzo Inferioreu, dok se dio relikvija čuva u svetištu Annunciata u Piancognu i u rodnom Niardu. Liturgijski spomendan slavi se 3. ožujka, na dan njegova preminuća, a u njegovu se zavičaju slavi i spomen prijenosa relikvija 28. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u smeđem kapucinskom habitu s kukuljicom i opasačem, s raspelom na prsima i krunicom u ruci, u stavu ponizne sabranosti pred Presvetim Sakramentom.

Isti dan, 3. ožujka, slave se i