SVETICA · DJEVICA
Sveta Katarina Labouré
- Spomendan
- 31. prosinca
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1876.
Među najštovanijima: Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveta Katarina Labouré rođena je 2. svibnja 1806. godine u selu Fain-lès-Moutiers u Burgundiji, kao osmo od desetero djece imućnoga seljaka Pierrea Labouréa i majke Madeleine rođene Gontard. Na krštenju je dobila ime Zoé. Kada joj je bilo tek devet godina, majka joj je preminula, a djevojčica je u dubokoj boli prišla kipu Majke Božje, zagrlila ga i rekla: »Od sada ćeš ti biti moja majka!«. Nakon boravka kod tete, vratila se na očevo imanje gdje je marljivo obavljala teške kućanske poslove, kuhala, muzla krave i hranila stoku, pa nije imala prigodu pohađati školu. Prvu svetu pričest primila je u dvanaestoj godini. U snu je vidjela staroga svećenika koji joj je rekao: »Kćeri moja, dobro je dvoriti bolesnike; sada bježiš od mene, ali jednoga ćeš dana rado doći k meni; Bog ima svoje planove s tobom«. Kasnije je u kući sestara milosrdnica prepoznala sliku svetog Vinka Paulskoga i shvatila da je to bio on.
Unatoč očevu protivljenju, koji ju je poslao u Pariz k bratu kako bi je odvratio od redovništva, Katarina je ostala vjerna Božjem pozivu. Dana 21. travnja 1830. godine stupila je u novicijat Kćeri kršćanske ljubavi svetog Vinka Paulskoga u samostanu u Rue du Bac u Parizu, a zavjete je položila 30. siječnja 1831. godine.
Tijekom boravka u matičnoj kući imala je više nebeskih viđenja. U noći uoči blagdana svetog Vinka, 18. srpnja 1830. godine, anđeo u liku djeteta probudio ju je i odveo u samostansku kapelu, gdje je više od dva sata razgovarala s Presvetom Djevicom. Najpoznatije ukazanje zbilo se 27. studenoga 1830. godine za vrijeme večernje molitve. Gospa joj se ukazala stojeći na zemaljskoj kugli i gazeći zmiju, dok su iz njezinih ruku izbijale zrake milosti. Oko lika bio je natpis: »O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!«. Prikazala joj se i poleđina medaljice s velikim slovom M nadvišenim križem te Presvetim Srcima Isusovim i Marijinim. Gospa joj je naložila da po tom uzoru dade iskovati medaljicu, obećavši velike milosti onima koji je budu nosili s vjerom.
Nakon odobrenja pariškoga nadbiskupa prve su medaljice iskovane 1832. godine i ubrzo su zbog nebrojenih duhovnih i tjelesnih uslišanja prozvane Čudotvornom medaljicom. Sestra Katarina provela je sljedećih četrdeset i šest godina u staračkom hospiciju u pariškom predgrađu Reuilly, dvoreći starce i bolesnike, hraneći perad i čisteći staje u potpunoj skrovitosti i poniznosti. Nitko osim njezinih duhovnika nije znao da je ona bila vidjelica Čudotvorne medaljice. Preminula je u miru u hospiciju u Reuillyju 31. prosinca 1876. godine, u sedamdeset i prvoj godini života.
Čuda
Podjela Čudotvorne medaljice bila je popraćena tolikim čudesima i obraćenjima da se pobožnost munjevito proširila cijelim svijetom. Među najpoznatijim plodovima njezina zagovora bilo je naglo i potpuno obraćenje mladoga alzaškog Židova Alphonsa Ratisbonnea u Rimu 1842. godine, koji je nakon viđenja Gospe s medaljice primio krštenje i postao svećenik.
Prigodom otvaranja njezina groba 1933. godine radi postupka beatifikacije, utvrđeno je da je tijelo svete Katarine Labouré ostalo posve netaknuto i neraspadnuto, sa savršeno očuvanim očima i zglobovima. Za njezinu kanonizaciju potvrđena su čudesna ozdravljenja bolesnika koji su se utjecali njezinu nebeskom zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pio XI. proglasio je Katarinu Labouré blaženom 28. svibnja 1933. godine, a papa Pio XII. uzvisio ju je na čast svetica 27. srpnja 1947. godine u Rimu.
Njezino neraspadnuto tijelo izloženo je štovanju vjernika u staklenoj urni pod oltarom Presvete Djevice u kapeli Čudotvorne medaljice u Rue du Bac u Parizu, kamo neprestano hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta. Njezin liturgijski spomendan u Općem rimskom martirologiju slavi se 31. prosinca, a u vinkovskoj redovničkoj obitelji 28. studenoga. U umjetnosti se prikazuje u plavo-bijelom habitu Kćeri kršćanske ljubavi s bijelim kornetom na glavi, sklopljenih ruku ili s Čudotvornom medaljicom u ruci.
Isti dan, 31. prosinca, slave se i
- Blaženi Alan de Solminihac, biskup 17. stoljeće
- Sveta Donata, Paulina, Rogata, Dominanda, Serotina, Saturnina i Hilarija, mučenice 1. stoljeće
- Sveta Kolumba iz Sensa, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveta Melanija Mlađa, redovnica 5. stoljeće
- Sveti Barbacijan od Ravenne, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Zotik Carigradski, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Ivan Franjo Régis, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Marij od Lausanne, biskup 6. stoljeće