SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija od svete Eufrazije Pelletier
- Spomendan
- 24. travnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1868.
Život
Sveta Marija od svete Eufrazije rođena je 31. srpnja 1796. godine na otoku Noirmoutieru, smještenom uz zapadnu obalu Francuske. Na krštenju je dobila ime Rose-Virginie. Bila je osmo dijete liječnika Juliena Pelletiera i majke Anne, koji su na taj zabačeni otok bili prognani i zatvarani zbog svoje privrženosti Katoličkoj Crkvi tijekom Francuske revolucije. Otac joj je preminuo kada joj je bilo deset godina, a majka ju je 1810. godine upisala u internat u Toursu.
U neposrednoj blizini internata nalazio se samostan Gospe od Milosrđa Utočišta, zajednice koju je u sedamnaestom stoljeću utemeljio sveti Ivan Eudes radi pružanja skloništa, zaštite i duhovne obnove ženama i djevojkama zapalim u moralne opasnosti i siromaštvo. Premda se njezin skrbnik protivio, Rose-Virginie je 20. listopada 1814. godine stupila u samostan u Toursu. Obukla je redovnički habit 1815. godine, uzevši ime Marija od svete Eufrazije, a doživotne zavjete položila je 9. rujna 1817. godine. Unatoč mladosti, njezina iznimna duhovna zrelost potaknula je sestre da je 26. svibnja 1825. godine, uz poseban oprost zbog nedostatka godina, izaberu za poglavaricu samostana. U Toursu je osnovala i posebnu kontemplativnu granu družbe, sestre Magdalene, danas poznate kao Kontemplativne sestre Dobrog Pastira, koje su životom u klauzuri i trajnom molitvom pratile apostolski rad.
Godine 1829. pozvana je u Angers kako bi otvorila novo utočište, koje je nazvala Dobri Pastir. Do tada su eudistički samostani Utočišta bili posve neovisni i samostalni, što je ograničavalo njihovu snagu i širenje. Majka Eufrazija je shvatila da je za učinkovitu pomoć tolikim ugroženim dušama potrebno jedinstveno vodstvo. Stoga je predložila uspostavu općeg generalata u Angersu, što je papa Grgur XVI. službeno odobrio pismom od 3. travnja 1835. godine, čime je nastala nova Družba sestara Naše Gospe od Milosrđa Dobroga Pastira.
Ova obnova donijela joj je mnoga teška osporavanja i nerazumijevanja, napose od mjesnoga biskupa Angebaulta koji je želio zadržati neposrednu vlast nad kućom, no majka Eufrazija je sve podnosila u dubokom miru, poslušnosti i potpunom predanju Božjoj Providnosti. Pod njezinim mudrim vodstvom družba se proširila diljem svijeta, otvarajući samostane u Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Engleskoj i drugim zemljama. U trenutku njezine smrti družba je imala 110 kuća i gotovo tri tisuće redovnica. Iscrpljena teškom bolešću raka, preminula je sveto u Angersu 24. travnja 1868. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Lav XIII. proglasio je Mariju od svete Eufrazije časnom službenicom Božjom 11. prosinca 1897. godine. Papa Pio XI. uzvisio ju je na čast blaženica 30. travnja 1933. godine, a papa Pio XII. proglasio ju je svetom 2. svibnja 1940. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.
Njezino tijelo počiva u kapeli matične kuće sestara Dobroga Pastira u Angersu, kamo hodočaste mnogi vjernici. Njezin se liturgijski spomendan slavi 24. travnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom redovničkom habitu s crnim velom i velikim srebrnim srcem na prsima, s raspelom u ruci ili u liku brižne majke koja okuplja napuštene djevojke.
Isti dan, 24. travnja, slave se i
- Blažena Marija Elizabeta Hesselblad, djevica 20. stoljeće
- Svete Marija Kleofina i Saloma, učenice Gospodinove 1. stoljeće
- Sveti Aleksandar Lionski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Antim Nikomedijski, biskup, i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Menni, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Egbert od Ripona, prezbiter i redovnik 8. stoljeće
- Sveti Fidelis iz Sigmaringena, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Grgur Elvirski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Melit od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Wilfrid od Yorka, biskup 8. stoljeće
- Sveti Deodat iz Bloisa, đakon i opat 6. stoljeće
- Sveti Vilim Firmatus, pustinjak 11. stoljeće