Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Daniel Comboni

Sveti Daniel Comboni
Klikni za povećanje
×
Sveti Daniel Comboni
Sveti Daniel Comboni. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Daniel Comboni

Spomendan
10. listopada
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1881.

Život

Sveti Daniel Comboni (u talijanskom Daniele) rodio se 15. ožujka 1831. u mjestu Limone sul Garda kod Brescije u sjevernoj Italiji, kao četvrto od osmero djece Luigija Combonija i Domenice rođene Pace, siromašnih vrtlara i težaka. Bio je jedino dijete u obitelji koje je preživjelo djetinjstvo. U dobi od dvanaest godina roditelji su ga poslali u Veronu u zavod koji je za siromašne i nadarene dječake osnovao časni sluga Božji Nicola Mazza. Ondje je stekao svestrano obrazovanje, učio medicinu i strane jezike te u srcu osjetio žarki poziv za evangelizaciju afričkoga kontinenta. Na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 1849., položio je zavjet da će sav svoj život posvetiti misijama u središnjoj Africi. Za svećenika ga je 31. prosinca 1854. u Trentu zaredio blaženi biskup Ivan Nepomuk de Tschiderer.

S majčinim blagoslovom otac Daniel krenuo je 8. rujna 1857. na svoje prvo misijsko putovanje u središnju Afriku s još petoricom misionara iz Mazzina zavoda. Početkom 1858. stigli su u Kartum u Sudanu, a potom u misijsku postaju Santa Croce. Suočio se s teškim tropskim bolestima, nepodnošljivom klimom i siromaštvom. Trojica njegovih drugova ubrzo su umrla, a sam Comboni teško je obolio od malarije te se početkom 1859. morao vratiti u Veronu. No te ga nevolje nisu pokolebale; u njemu se rodio povijesni poklik: »Ili Afrika ili smrt!«.

Tijekom molitve na grobu svetoga Petra u Rimu 15. rujna 1864. nadahnuta mu je nova misijska strategija koju je uobličio u djelu »Plan za preporod Afrike«. Njegovo temeljno načelo glasilo je: »Spasiti Afriku po Africi«, uvjeren da sami narodi Afrike moraju postati nositelji vlastite evangelizacije i ljudskoga napretka. Predvidio je otvaranje škola, bolnica i bogoslovija u kojima će se obrazovati domaći učitelji, liječnici, svećenici i redovnice. Kako bi osigurao duhovne i materijalne snage, putovao je diljem Europe neumorno prikupljajući pomoć i budeći misijsku svijest.

U Veroni je 1. lipnja 1867. utemeljio mušku redovničku zajednicu pod imenom Institut za misije u Africi (kasnije nazvani Misionari kombonijanci Srca Isusova), a 1. siječnja 1872. osnovao je i žensku granu, Pobožne majke Crnkinja (danas Sestre misionarke kombonijanke). U Kairu je otvorio pripremne zavode za prilagodbu misionara na afričku klimu. Bio je prvi koji je uključio redovnice u neposredan misijski rad u središnjoj Africi. Sudjelovao je na Prvom vatikanskom koncilu 1870. godine, gdje je sastavio i predložio svečanu molbu za evangelizaciju središnje Afrike koju je potpisalo sedamdeset biskupa.

Papa Pio IX. imenovao ga je 1872. apostolskim provikarom, a 31. srpnja 1877. naslovnim biskupom Klaudiopola i apostolskim vikarom središnje Afrike. Za biskupa je posvećen u Rimu 12. kolovoza 1877. godine. Kao pastir prostranoga vikarijata neustrašivo se borio protiv trgovine robljem, otkupljivao roblje i vraćao mu ljudsko i kršćansko dostojanstvo. Govorio je šest europskih jezika, arapski jezik te nekoliko afričkih domorodačkih narječja za koja je sastavio prve rječnike i gramatike. Nakon strašne suše i gladi koje su pokosile velik dio stanovništva i suradnika, krajem 1880. otputovao je osmi i posljednji put u Afriku. Shrvan teškim naporima i epidemijom kolere, preminuo je u Kartumu 10. listopada 1881. u pedeset i prvoj godini života.

Čuda

Za njegovo proglašenje blaženim priznato je čudesno ozdravljenje mlade djevojke Marije José de Oliveira Paixão u Brazilu. Za njegovu kanonizaciju Crkva je ispitala i potvrdila čudo koje se dogodilo 1997. godine u Kartumu u Sudanu. Tridesetdvogodišnja muslimanka Lubna Abdel Aziz bila je primljena u bolnicu sestara kombonijanki zbog hitnoga petog carskog reza, nakon čega su nastupile teške komplikacije, nekontrolirana unutarnja krvarenja, zastoj rada organa i plućni edem. Liječnici su smatrali smrt neizbježnom. Dok su sestre molile devetnicu blaženom Danielu Comboniju, bolesnica je protivno svim medicinskim zakonima naglo, potpuno i trajno ozdravila, što je liječničko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 17. ožujka 1996., a svetim 5. listopada 2003. u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 10. listopada.

Isti dan, 10. listopada, slave se i