Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Sigismund Feliks Feliński

Blaženi Sigismund Feliks Feliński
Klikni za povećanje
×
Blaženi Sigismund Feliks Feliński
Blaženi Sigismund Feliks Feliński. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Sigismund Feliks Feliński

Spomendan
17. rujna
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1895.

Život

Sveti Sigismund Feliks Feliński (u poljskom obliku Zygmunt Szczęsny) rodio se 1. studenoga 1822. u mjestu Vojutin u Voliniji, na području današnje Ukrajine, u to vrijeme pod vlašću Ruskoga Carstva. Potjecao je iz plemićke obitelji Gerarda Felińskoga i Eve rođene Wendorf. Obiteljsko ozračje bilo je prožeto dubokom kršćanskom pobožnošću i domoljubljem. Kada je imao jedanaest godina, umro mu je otac, a pet godina kasnije carske su vlasti zbog domoljubnoga djelovanja prognale njegovu majku u Sibir te zaplijenile obiteljski imetak, ostavivši djecu bez doma. Mladi je Sigismund nepokolebljivo podnosio teške udarce, oslanjajući se na Boga.

Nakon završene gimnazije studirao je matematiku na Sveučilištu u Moskvi, a potom humanističke znanosti i književnost u Parizu na Sorboni. U Parizu se kretao među poljskim izbjeglicama te sklopio blisko prijateljstvo s pjesnikom Juliuszem Słowackim. Godine 1848. sudjelovao je u ustanku u Poznanju, no s vremenom je prepoznao da je njegov istinski poziv služenje Kristu. Vratio se u domovinu i 1851. stupio u sjemenište u Žitomiru, a teološku je formaciju nastavio na Rimokatoličkoj crkvenoj akademiji u Sankt Peterburgu. Za svećenika je zaređen 8. rujna 1855. godine. Djelovao je kao kapelan i profesor filozofije te duhovnik na Akademiji. Već tada se istaknuo brigom za siromahe i siročad. Godine 1856. utemeljio je dobrotvornu ustanovu za siromahe, a 1857. godine u Sankt Peterburgu osnovao je redovničku zajednicu pod nazivom Družba sestara franjevki Marijine obitelji, s poslanjem odgoja i zbrinjavanja siromašnih djevojčica i napuštene djece.

Papa Pio IX. imenovao ga je 6. siječnja 1862. nadbiskupom Varšave. Premda je njegov boravak na nadbiskupskoj stolici trajao tek šesnaest mjeseci, ostavio je neizbrisiv trag. Došavši u Varšavu u vrijeme teških političkih napetosti i nemira, zatekao je crkve zatvorene zbog oskvrnuća koja su izazvali carski vojnici. Nadbiskup Feliński odmah je ponovno posvetio katedralu i otvorio sve crkve, uvevši četrdesetsatno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Pokrenuo je obnovu duhovnoga života, propovijedao duhovne vježbe u crkvama, bolnicama i zatvorima, reformirao sjemenišni studij te pozvao svećenike na otvoreno naviještanje evanđelja. U Varšavu je doveo sestre Marijine obitelji i sestre Naše Gospe od Milosrđa, otvorivši sirotište i pučku školu. Kada je u siječnju 1863. izbio oružani ustanak, nadbiskup se odlučno zauzeo za obranu obespravljenoga naroda i progonjenih svećenika. U znak prosvjeda protiv krvave represije istupio je iz Državnoga vijeća te uputio hrabro pismo caru Aleksandru II., tražeći slobodu za Crkvu i pravednost za narod. Zbog toga je već 14. lipnja 1863. uhićen i pod vojnom stražom prognan u Jaroslavlj na gornjoj Volgi.

U progonstvu u Jaroslavlju proveo je punih dvadeset godina, odsječen od svoje biskupije, u kraju gdje je bilo vrlo malo katolika. Teške je patnje nosio u dubokom miru, posvetivši se molitvi i djelima milosrđa prema drugim prognanicima. Uspio je čak podići i katoličku crkvu u Jaroslavlju. Zahvaljujući sporazumu Svete Stolice i ruskih vlasti oslobođen je 1883., no povratak u Varšavu bio mu je zauvijek zabranjen. Dobio je naslov nadbiskupa Tarsa i nastanio se u selu Džvinjačka pokraj Lavova. Ondje je proveo posljednje godine života kao ponizni seoski dušobrižnik, podižući školu i kapelu te neumorno pomažući seljacima. Preminuo je u Krakovu 17. rujna 1895. u glasu svetosti.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 18. kolovoza 2002. u Krakovu, a papa Benedikt XVI. svetim 11. listopada 2009. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 17. rujna. Njegove se relikvije danas časte u kripti varšavske katedrale svetoga Ivana Krstitelja, kamo su svečano prenesene. Štuje se kao nepokolebljivi branitelj slobode Crkve, pastir prognanika i uzor djelatne kršćanske ljubavi prema siromasima.

Isti dan, 17. rujna, slave se i