BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Marija Helena Stollenwerk
- Spomendan
- 3. veljače
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1900.
Život
Blažena Marija Helena Stollenwerk rođena je 28. studenoga 1852. u selu Rollesbroichu pokraj Simmeratha u Porajnju u Njemačkoj, u obitelji imućnoga seljaka i načelnika Hansa Petera Stollenwerka i njegove treće supruge Anne rođene Bongard. Rano je izgubila oca, a majka se kasnije preudala za kovača Hansa Petera Breuera. Kada je u djetinjstvu preboljela tešku živčanu bolest, u njezinu se srcu probudila duboka sućut prema ljudskoj patnji te je postala revna suradnica Djela svetoga djetinjstva, prikupljajući pomoć za gladnu i napuštenu djecu u Kini. Čeznula je postati misionarka i otići u Kinu, no u to vrijeme u Pruskoj zbog Bismarckova Kulturkampfa nije bilo ženskih misijskih zajednica.
Njezin se životni smjer preokrenuo 1882. godine, kada je u Steylu u Nizozemskoj susrela svetoga Arnolda Janssena, utemeljitelja Družbe Božje Riječi (verbita). Budući da ženska misionarska grana još nije bila osnovana, Helena je s velikom poniznošću prihvatila raditi kao kuharica i dvorkinja u misijskoj kući svetoga Mihaela arkanđela u Steylu, strpljivo čekajući sedam godina. Kada joj se pridružila Hendrina Stenmanns, otac Janssen je 8. prosinca 1889. utemeljio Družbu misionarki služavki Duha Svetoga. Helena je postala prva postulantica, a 17. siječnja 1892. primila je redovnički habit uzevši ime sestra Marija.
Vječne zavjete položila je 12. ožujka 1894. godine te je imenovana prvom vrhovnom glavaricom zajednice. Svu svoju snagu posvetila je duhovnoj i stručnoj pripremi mladih sestara za rad u prekooceanskim misijama: s velikom je radošću 1895. ispratila prve sestre u Argentinu, a 1897. u Togo. Kada je otac Janssen 8. prosinca 1896. utemeljio klauzurnu granu posvećenu trajnom klanjanju, majka Marija Helena se 1898. dragovoljno odrekla službe poglavarice i prešla među Sestre služavke Duha Svetoga vječnoga klanjanja kako bi molitvom i adoracijom podupirala misijsko djelovanje Crkve. U jesen 1899. oboljela je od gnojnoga meningitisa te je nekoliko dana prije smrti položila klauzurirane zavjete. Preminula je u Steylu 3. veljače 1900. godine, s posljednjim riječima na usnama: »Isuse, za tebe umirem!«.
Čuda
Za njezinu beatifikaciju ispitan je i priznat čudesan događaj ozdravljenja koji se dogodio 1962. godine po njezinu zagovoru. Liječničko povjerenstvo i zbor teoloških stručnjaka u Rimu utvrdili su da je ozdravljenje bilo trenutno, potpuno i trajno te znanstveno neobjašnjivo, što je omogućilo njezino proglašenje blaženom.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blažene Marije Helene Stollenwerk slavi se 3. veljače, na dan njezina prijelaza u vječnost. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je njezine herojske kreposti 14. svibnja 1991., a svečano ju je proglasio blaženom 7. svibnja 1995. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezino tijelo počiva u crkvi samostana u Steylu u Nizozemskoj, kamo hodočaste štovatelji misija. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom odijelu Služavki Duha Svetoga pred izloženim Presvetim Sakramentom u pokaznici, s golubicom Duha Svetoga na prsima ili sa zemljopisnom kartom misijskih zemalja u ruci.
Isti dan, 3. veljače, slave se i
- Sveta Berlinda od Meerbekea, djevica 8. stoljeće
- Sveta Marija od svetog Ignacija Thévenet, djevica 19. stoljeće
- Sveta Marija Rivier, djevica 19. stoljeće
- Sveti Ansgar, biskup 9. stoljeće
- Sveti Blaž, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Celerin Kartaški, lektor i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Lupicin od Lyona, biskup 5. stoljeće
- Sveti Šimun i Ana, pravednik i proročica 1. stoljeće
- Sveti Teridije i Remedije od Gapa, biskupi 4. stoljeće
- Blaženi Helinand iz Froidmonta, redovnik 13. stoljeće
- Blaženi Ivan Nelson, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Wereburga, opatica 7. stoljeće
- Sveti Adelin od Cellesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Leonije od Poitiersa, prezbiter 4. stoljeće