Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Mihael Garicoïts

Sveti Mihael Garicoïts
Klikni za povećanje
×
Sveti Mihael Garicoïts
Sveti Mihael Garicoïts. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Mihael Garicoïts

Spomendan
14. svibnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1863.

Život

Sveti Mihael Garicoïts rođen je 15. travnja 1797. godine u mjestu Saint-Just-Ibarre u francuskom dijelu Baskije, u biskupiji Bayonne. Bio je najstariji od šestero djece pobožnih seljaka Arnaulda Garicoïtsa i Gratianne rođene Etchéberry. Njegovi su roditelji tijekom strahota Francuske revolucije ostali vjerni Rimokatoličkoj Crkvi, hrabro skrivajući progonjene svećenike i pomažući im pri bijegu preko Pireneja u Španjolsku. Zbog siromaštva Mihael je već kao dječak morao napustiti roditeljski dom te je radio kao pastir i sluga na imanjima u Oneixu. Zbog strogih jansenističkih utjecaja onoga doba, prvu svetu pričest mogao je primiti tek u dobi od četrnaest godina, što je u njegovu srcu probudilo neizmjernu žeđ za Bogom.

Kada je ocu povjerio želju da postane svećenik, otac mu je s tugom odvratio da su presiromašni za njegovo školovanje. No, mudra baka pronašla mu je zaposlenje kod župnika u Saint-Palaisu, pa je mladić služio u župnom dvoru i biskupovoj kuhinji, učeći noću uz svijeću latinski i francuski jezik. Sjemenišne studije započeo je u Aire-sur-Adouru i Daxu, a zbog iznimne zrelosti već je u Larressoreu poučavao mlađe sjemeništarce. Za svećenika ga je 20. prosinca 1823. godine u katedrali u Bayonneu zaredio biskup Paul-Thérèse-David d'Astros.

Nakon ređenja imenovan je kapelanom u Cambo-les-Bainsu, gdje se zdušno posvetio ispovijedanju, propovijedanju i suzbijanju jansenističke hladnoće, šireći žarku pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. Godine 1825. premješten je u Bétharram za profesora filozofije i teologije u sjemeništu, a kasnije je postao i njegov rektor. Kada je sjemenište premješteno u Bayonne, otac Garicoïts ostao je u drevnom marijanskom svetištu u Bétharramu kao čuvar svetišta i duhovnik hodočasnika. Ondje je duboko proživljavao potrebu za duhovnom obnovom naroda i klera nakon pustoši revolucije.

Nadahnut duhovnim vježbama svetog Ignacija Loyolskog i potaknut susretima sa svetom Jeanne-Élisabeth Bichier des Âges, utemeljiteljicom Kćeri Križa kojima je bio dugogodišnji ispovjednik, odlučio je osnovati novu redovničku zajednicu. Tako je nastala Družba svećenika Presvetog Srca Isusova iz Bétharrama, posvećena pučkim misijama, kršćanskom odgoju mladeži i pomoći mjesnom kleru pod geslom bezuvjetne poslušnosti Božjoj volji. Otac Garicoïts morao je godinama podnositi teška nerazumijevanja biskupa Lacroixa, koji se protivio papinskom karakteru družbe. Svećenik je trpio u potpunoj poniznosti i vjernosti Crkvi.

Kada su se 1858. godine dogodila ukazanja u obližnjem Lourdesu, mjesni je biskup poslao oca Garicoïtsa da ispita Bernardicu Soubirous. Nakon dugog razgovora s vidjelicom, Mihael se odmah uvjerio u istinitost ukazanja te je postao jedan od prvih i najgorljivijih branitelja Lurdske Gospe. Iscrpljen bolestima i naporima, sveti je Mihael preminuo u ranim jutarnjim satima 14. svibnja 1863. godine u Bétharramu, šapćući riječi: »Smiluj mi se, Gospodine, po velikom milosrđu svome!«.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za proglašenje svetim oca Mihaela Garicoïtsa pokrenut je pod papom Lavom XIII. 1899. godine. Papa Benedikt XV. proglasio ga je časnim slugom Božjim 10. prosinca 1916. godine, a papa Pio XI. uzvisio ga je na čast blaženika 10. svibnja 1923. godine. Svetim ga je svečano proglasio papa Pio XII. 6. srpnja 1947. godine.

Njegovo tijelo počiva u kapeli matične kuće u svetištu u Bétharramu, koje je postalo važno hodočasničko odredište. Spomendan svetog Mihaela slavi se 14. svibnja. Prikazuje se u jednostavnom svećeničkom talaru, s raspelom na grudima ili s pogledom usmjerenim prema Presvetom Srcu Isusovu.

Isti dan, 14. svibnja, slave se i