Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Ana Marija Javouhey

Blažena Ana Marija Javouhey
Klikni za povećanje
×
Blažena Ana Marija Javouhey
Blažena Ana Marija Javouhey. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Ana Marija Javouhey

Spomendan
15. srpnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1851.

Život

Blažena Ana Marija Javouhey rođena je 10. studenoga 1779. u mjestu Jallanges u Burgundiji u Francuskoj, kao peto od devetero djece u dobrostojećoj seljačkoj obitelji Balthazara Javouheya i Claudine rođene Boyer, a odrasla je u obližnjem Chamblancu. Tijekom strahovlade Francuske revolucije mlada je Ana Marija hrabro pomagala prognanim i progonjenim svećenicima, skrivala ih u očinskom domu i čuvala stražu dok su u tajnosti služili svetu misu. U devetnaestoj godini položila je privatni zavjet djevičanstva tijekom jedne noćne mise u skrovištu. Godine 1800. stupila je u novicijat Milosrdnih sestara u Besançonu, no ubrzo je prešla u strogi trapistički samostan u Švicarskoj, gdje je uvidjela da je Bog ne poziva u zatvorenu klauzuru nego u djelatan apostolat među siromasima.

Godine 1804. okupila je oko sebe svoje tri rođene sestre i još nekoliko djevojaka te u Chalon-sur-Saôneu otvorila besplatnu školu za siromašnu djecu. Na sam blagdan svetoga Josipa, 12. svibnja 1807., Ana Marija i njezine prve susestre položile su redovničke zavjete, čime je rođena nova zajednica Sestara svetog Josipa. Godine 1812. njezin je otac otkupio nekadašnji samostan franjevaca u Clunyju, koji je postao matična kuća družbe pod trajnim imenom Sestre svetog Josipa od Clunyja. Sestre su se posvetile poučavanju siromašne djece, brizi za ratne udovice i dvorbi ranjenika u vojnim bolnicama.

Uskoro je majka Javouhey svoje djelovanje usmjerila prema dalekim prekooceanskim misijama, postavši utemeljiteljicom prve ženske katoličke misionarske družbe. Godine 1817. poslala je sestre na otok Réunion, a 1822. i sama je otputovala u Afriku, u Senegal, gdje je osnivala bolnice i škole te neumorno radila na odgoju domaćega crnačkog klera. Potom je prešla u Gambiju i Sijera Leone, gdje je danonoćno njegovala stotine bolesnika tijekom smrtonosne epidemije žute groznice.

Najvažnije poglavlje njezina života odvijalo se u Francuskoj Gvajani u Južnoj Americi, kamo je stigla 1828. godine na poziv vlasti. U prašumskom naselju Mana osnovala je uzornu samoodrživu kršćansku zajednicu, sagradila škole, radionice i bolnice te utemeljila koloniju za gubavce na obalama rijeke Acarouany. Preuzela je skrb nad više od pet stotina afričkih robova, koje je s majčinskom ljubavlju poučavala kršćanskoj vjeri, pismenosti i obrtima, pripremajući ih za slobodu. Zbog njezina izvanrednog zalaganja za njihovo oslobođenje i ljudsko dostojanstvo, prozvana je »majkom crnaca« i osloboditeljicom robova Novoga svijeta. Kada je proglašeno oslobođenje, stotine robova mirno su stupile u slobodu kao radišni i uvjereni kršćani. Nakon povratka u Francusku 1843. godine majka Javouhey podnijela je teška crkvena nerazumijevanja i progone, no ostala je nepokolebljivo vjerna Crkvi i nastavila otvarati nove misijske postaje po Aziji, Africi i Americi. Preminula je u Parizu 15. srpnja 1851. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Kada je vijest o njezinoj smrti stigla u Gvajanu i afričke misije, nastala je opća žalost među domorodačkim stanovništvom. Postupak za njezinu beatifikaciju pokrenut je u Rimu 11. veljače 1908. godine pod papom Pijom X. Papa Pio XII. svečano ju je proglasio blaženom 15. listopada 1950. u bazilici svetog Petra u Rimu.

Njezin se spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 15. srpnja, na dan njezina ulaska u vječnost.

Isti dan, 15. srpnja, slave se i