Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Alojzije Marija Palazzolo

Blaženi Alojzije Marija Palazzolo
Klikni za povećanje
×
Blaženi Alojzije Marija Palazzolo
Blaženi Alojzije Marija Palazzolo. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Alojzije Marija Palazzolo

Spomendan
15. lipnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1886.

Život

Sveti Alojzije Marija Palazzolo rođen je 10. prosinca 1827. godine u Bergamu, kao najmlađi od osmero sinova u imućnoj obitelji Ottavija Palazzola i Terese rođene Antoine. Sva su njegova braća umrla u djetinjstvu, pa je Alojzije ostao jedini nasljednik. Nakon očeve smrti 1837. godine, majka ga je odgajala u dubokoj pobožnosti i ljubavi prema siromasima. Zbog njegove djetinje jednostavnosti, vedrine i dosjetljivosti od milja su ga zvali »Palazzolino«. Godine 1844. stupio je u biskupsko sjemenište u Bergamu, a za svećenika ga je 23. lipnja 1850. godine zaredio biskup Carlo Gritti Morlacchi.

Kao mladi svećenik odabrao je djelovati u najsiromašnijoj četvrti rodnoga grada, pri crkvi svetoga Bernardina. Ondje se posvetio pučkim misijama, duhovnim vježbama i otvaranju večernjih škola za nepismene radnike. Jednoga je dana na cesti susreo polugolo i napušteno siroče; don Palazzolo je skinuo svoj plašt, zaogrnuo dijete i poveo ga sa sobom u župni dvor da ga nahrani i odjene. Taj je susret zapečatio njegov životni put. Odlučio je da više nijedno dijete u njegovu gradu ne smije ostati prepušteno ulici.

U crkvi svetoga Bernardina uveo je 1864. godine pobožno djelo svete Doroteje za zaštitu ugroženih djevojaka. Uz pomoć učiteljice Terese Gabrieli, 22. svibnja 1869. godine utemeljio je Družbu sestara siromašica, sa svrhom pružanja majčinske skrbi i kršćanskoga odgoja siročadi i najbjednijima. Godine 1872. osnovao je i mušku granu, Braću Svete Obitelji, za odgoj siromašnih seoskih dječaka. Don Palazzolo je zapisao u svoj dnevnik jednostavno pravilo života: »Želim činiti dobro koliko god mogu, kako bih drugima olakšao život«. U svoju je sobu stavio natpis: »Gdje nitko drugi ne stiže, ondje moramo poći mi«.

Posljednjih godina života teško je pobolijevao od srčanih tegoba i teškoga crvenog vjetra (rizipela) na nogama. Zbog gušenja noćima nije mogao ležati, nego je spavao sjedeći u naslonjaču, provodeći noći u neprestanoj molitvi. Preminuo je u rano jutro 15. lipnja 1886. godine u Bergamu, u pedeset i devetoj godini života, šapćući sveto ime Isusovo.

Čuda

Svetost don Palazzola potvrđena je mnogim čudesnim ozdravljenjima koja su se dogodila na njegov zagovor. Za njegovu kanonizaciju Crkva je pomno ispitala čudesno ozdravljenje sestre Gianmarise Perani iz Družbe sestara siromašica. U studenome 2015. godine sestra je primljena u bolnicu u Alzano Lombardu s teškom divertikulozom debeloga crijeva, puknućem crijeva, apscesima, sepsom i septičkim šokom s otkazivanjem više organa. Liječnici su u siječnju 2016. godine prekinuli terapiju jer je bolesnica bila u predsmrtnom hropcu. Nakon što su susestre i rodbina započele usrdnu molitvu blaženom Alojziju Palazzolu, bolesnica je iznenada, potpuno i trajno ozdravila. Liječnička komisija i teolozi Svete Stolice ocijenili su to izlječenje znanstveno posve neobjašnjivim čudom.

Štovanje i zaštitništvo

Njegovi zemaljski ostaci ekshumirani su 1904. godine i svečano preneseni u crkvu matične kuće Sestara siromašica u Bergamu. Papa Ivan XXIII. proglasio ga je blaženim 19. ožujka 1963. godine. Svetim ga je svečano proglasio papa Franjo 15. svibnja 2022. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Liturgijski spomendan slavi se 15. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom talaru s kolarom, s raspelom na prsima ili kako s očinskom nježnošću svojim plaštem zaogrće siromašno dijete.

Isti dan, 15. lipnja, slave se i