Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Marcelin Champagnat

SVETAC · PREZBITER

Sveti Marcelin Champagnat

Spomendan
6. lipnja
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveti Marcelin Champagnat, krsnim imenom Marcellin Joseph Benoît, rođen je 20. svibnja 1789. godine u zaseoku Le Rosey u župi Marlhes, u francuskoj pokrajini Loire, iste godine kada je izbila Francuska revolucija. Bio je deveto od desetero djece u pobožnoj seljačkoj i trgovačkoj obitelji. Njegovo rano obrazovanje bilo je oskudno zbog previranja onoga doba, no zahvaljujući majčinoj pobožnosti i pomoći jedne tete redovnice, u njemu je zarana niknula klica duhovnoga zvanja.

U šesnaestoj godini, 1805. godine, odlučio je poći u malo sjemenište u Verrièresu, a novac za školovanje zaradio je sam uzgajajući ovce. Iako je u početku imao velikih teškoća s učenjem, zahvaljujući marljivosti, molitvi i podršci obitelji uspješno je nastavio studij te je u studenome 1813. godine stupio u veliko sjemenište Saint-Irenée u Lyonu. Ondje su mu kolege bili Jean-Marie Vianney (sveti Ivan Vianney, Arški župnik) i Jean-Claude Colin. U sjemeništu se pridružio skupini bogoslova koji su dijelili zajednički san o utemeljenju Družbe Marijine. Marcelin je od samoga početka naglašavao da nova družba mora imati i braću učitelje koji će odgajati i poučavati siromašnu seosku djecu.

Za svećenika je zaređen 22. srpnja 1816. godine, a sljedećega je dana sa subraćom pohodio svetište Majke Božje na Fourvièreu u Lyonu, posvetivši svoje svećeništvo Mariji. Imenovan je kapelanom u zabačenoj planinskoj župi La Valla-en-Gier. Ondje se susreo s neizmjernom duhovnom i obrazovnom zapuštenošću puka. Prijelomni trenutak dogodio se 28. listopada 1816. godine kada je pozvan k umirućem šesnaestogodišnjem mladiću Jean-Baptistu Montagneu: zatekao ga je u potpunom neznanju o temeljnim istinama vjere i Bogu. Nakon što ga je poučio i podijelio mu sakramente prije smrti, otac Marcelin se zavezao pred Bogom da će učiniti sve kako bi spasio napuštenu mladež. Govorio je: »Ne mogu vidjeti dijete, a da mu ne poželim reći koliko ga Bog ljubi«.

Dana 2. siječnja 1817. godine okupio je prva dva mladića u unajmljenoj kućici u La Valli, čime je rođena Kongregacija malene braće Marijine, poznata kao Braća maristi školstva. Marcelin je braću učio poniznosti, ljubavi prema radu i obiteljskom duhu, a u škole je uvodio besplatno školovanje za najsiromašnije, prilagođavajući nastavu seoskim potrebama. U svaku je učionicu dao postaviti sliku anđela čuvara. Njegovo se djelo unatoč nerazumijevanjima brzo širilo, pa je uz pomoć nadbiskupa u Saint-Chamondu vlastitim rukama i uz pomoć braće podigao veliku kuću novicijata Notre-Dame de l'Hermitage. Njegovo glavno geslo bilo je: »Sve Isusu po Mariji, sve Mariji za Isusa«.

Iscrpljen teškim naporima i dugotrajnom bolešću od raka, preminuo je 6. lipnja 1840. godine u dobi od pedeset i jedne godine u kući l'Hermitage. U svojoj duhovnoj oporuci ostavio je braći zavjet: »Neka među vama bude jedno srce i jedna duša. Neka se o Maloj braći Marijinoj uvijek govori kao o prvim kršćanima: Gledajte kako se ljube!«

Štovanje i zaštitništvo

Svetoga Marcelina Champagnata blaženim je proglasio papa Pio XII. 29. svibnja 1955. godine, a svetim papa Ivan Pavao II. 18. travnja 1999. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju i općem kalendaru Crkve slavi 6. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo. Njegove relikvije počivaju u kapeli kuće Notre-Dame de l'Hermitage u Saint-Chamondu u Francuskoj. Prikazuje se u svećeničkom talaru sa štolom, držeći križ ili sliku Gospe, okružen učenicima i marističkom braćom.

Isti dan, 6. lipnja, slave se i