Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveta Joakima de Vedruna

SVETICA · REDOVNICA

Sveta Joakima de Vedruna

Spomendan
28. kolovoza
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveta Joakima de Vedruna, rođena u Barceloni 16. travnja 1783. u uglednoj i duboko pobožnoj plemićkoj obitelji Lorenza de Vedrune i Terese rođene Vidal, od ranoga je djetinjstva čeznula za posvećenim životom. Već u dobi od dvanaest godina zatražila je prijem u samostan karmelićanki u Barceloni, no njezina je molba odbijena zbog mladosti. U dobi od dvadeset i četiri godine, 24. ožujka 1799., vjenčala se u crkvi Santa Maria del Pi s pobožnim pravnikom Teodorom de Masom iz Vica, s kojim je dijelila duboku vjeru i stupila u Treći red svetog Franje Asiškoga. Rodila je devetero djece, od kojih je troje umrlo u ranoj dobi, dok su četiri kćeri kasnije postale redovnice, a dvoje djece osnovalo vlastite obitelji.

Kada je Napoleonova vojska napala Španjolsku, Joakima je s djecom morala bježati, dok joj se suprug priključio dragovoljcima i u ratnim naporima obolio od tuberkuloze te preminuo 6. ožujka 1816. godine. Postavši udovicom u trideset i trećoj godini, Joakima se s preživjelom djecom preselila na obiteljsko imanje Manso Escorial u Vicu. Ondje je uzorno vodila svoju obitelj, posvetivši se odgoju djece, molitvi i posluživanju bolesnika i siromaha. Godine 1819. susrela je kapucina oca Estebana de Olota, koji ju je usmjerio prema utemeljenju nove redovničke zajednice za njegu bolesnika i odgoj siromašnih djevojaka. Biskup Vica Pablo Jesús Corcuera dao je novoj zajednici karmelsko usmjerenje. Dana 6. siječnja 1826. Joakima je položila redovničke zavjete, a 26. veljače iste godine s osam prvih susestara službeno utemeljila Družbu sestara karmelićanki od Kršćanske ljubavi.

Tijekom Prvoga karlističkog rata Joakima je podnijela mnoga politička sumnjičenja i progone jer joj je sin bio istaknuti karlist. Uhićena je 1837. u Vicu, a potom je morala preuzeti njegu ranjenika u vojnoj bolnici u Bergi. Pred napredovanjem protivničkih četa morala je pobjeći u progonstvo u Francusku, gdje je u Roussillonu provela teške godine od 1836. do 1842., podnoseći sve kušnje s evanđeoskim mirom i predanjem. Po povratku u Španjolsku 1843. godine, uz pomoć svetoga Antuna Marije Clareta, obnovila je i proširila družbu, otvorivši brojne nove zajednice, škole i bolnice diljem Katalonije i Španjolske. Posljednje godine života bile su obilježene teškom bolešću; postupno je ostala nepokretna uslijed moždanih udara i oduzetosti. Preminula je u Barceloni 28. kolovoza 1854. godine, postavši žrtvom epidemije kolere dok je tješila i dvorila druge bolesnike.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svete Joakime de Vedruna ostalo je neraspadnuto te se s poštovanjem čuva u matičnoj kući Manso Escorial u Vicu. Postupak za njezino proglašenje svetom otvoren je 1920. godine pod papom Benediktom XV. Papa Pio XI. priznao je njezine herojske kreposti 16. lipnja 1935. godine, a papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 19. svibnja 1940.

Svetom ju je svečano proglasio papa Ivan XXIII. u bazilici svetog Petra u Rimu 12. travnja 1959. godine. Njezin se spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi i karmelskom redu slavi 28. kolovoza, na dan njezina rođenja za nebo, dok se u nekim krajevima časti i 22. svibnja.

Isti dan, 28. kolovoza, slave se i