BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Marija Ana Sureau-Blondin
- Spomendan
- 2. siječnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1890.
Život
Blažena Marija Ana Sureau-Blondin rođena je 18. travnja 1809. godine u mjestu Terrebonne u kanadskoj pokrajini Québecu, u težačkoj obitelji Jeana-Baptistea Blondina i Marie-Rose rođene Limoges. Na krštenju je primila ime Esther. Zbog siromaštva i nedostatka katoličkih škola u ruralnim predjelima, Esther je sve do dvadesete godine bila potpuno nepismena. Kako bi pomogla roditeljima, zaposlila se kao služavka kod mjesnoga trgovca, a potom kao poslužiteljica u samostanu sestara Naše Gospe. Ondje su je redovnice naučile čitati i pisati. Godine 1833. primljena je u njihov novicijat, no ubrzo ga je morala napustiti zbog narušenoga zdravlja.
Iste godine prihvatila je poziv da poučava u župnoj školi u Vaudreuilu, gdje se ubrzo istaknula kao vrsna odgojiteljica te postala ravnateljica škole. Uvidjela je da je nepismenost francuskoga seoskog puka posljedica crkvenoga propisa koji je zabranjivao zajedničku nastavu dječaka i djevojčica, a siromašne župe nisu imale novca za dvije odvojene škole. Godine 1848. predložila je montrealskom biskupu Ignaceu Bourgetu osnivanje nove redovničke družbe koja bi vodila mješovite seoske škole za siromašnu djecu obaju spolova. Biskup je odobrio taj pothvat, pa je 8. rujna 1850. godine u Vaudreuilu utemeljena Družba sestara svete Ane, a Esther je položila zavjete kao majka Marija Ana i postala prva glavarica.
Družba se brzo širila, no 1853. godine za kapelana im je postavljen mladi svećenik Louis-Adolphe Maréchal, koji je želio nametnuti apsolutni nadzor nad samostanom. Kada se majka Marija Ana tome usprotivila radi očuvanja redovničkoga mira, biskup Bourget je pod kapelanovim utjecajem 1854. godine zatražio njezinu ostavku i zabranio joj bilo kakvu upravnu službu u družbi. Majka Marija Ana ponizno se pokorila toj teškoj nepravdi, prihvativši put potpunoga poniženja.
Sljedećih trideset i pet godina provela je u matičnoj kući u Lachineu radeći najteže i najskromnije poslove, perući i glačajući samostansko rublje, posve uklonjena iz javnoga života vlastite družbe, pri čemu se njezino ime godinama nije spominjalo ni u službenom popisu utemeljiteljica. Taj je teški križ podnosila u savršenom miru i blagosti, ostavivši novakinjama koje su radile s njom neizbrisiv primjer svetosti i praštanja. U jesen 1889. godine teško je oboljela od gnojnoga bronhitisa. Prije smrti zatražila je oproštenje od svećenika Maréchala koji ju je ponizio. Preminula je u miru u Lachineu 2. siječnja 1890. godine u osamdeset i prvoj godini života.
Čuda
Sveti život majke Marije Ane Blondin, proživljen u tišini i junačkom podnošenju nepravdi, urodio je velikim duhovnim plodovima, a Gospodin je njezin zagovor potvrdio čudesnim uslišanjima. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu nebeskom zagovoru. Liječničko povjerenstvo i teolozi Kongregacije za kauze svetaca jednoglasno su utvrdili da je trenutno, potpuno i trajno izlječenje teško bolesne osobe bilo znanstveno posve neobjašnjivo naravnim putem, što je priznato kao nadnaravni zahvat Božji po zagovoru ponizne službenice Božje.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon desetljeća zaborava, uspomena na utemeljiteljicu obnovljena je u njezinoj redovničkoj obitelji. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 1991. godine, proglasivši je časnom službenicom Božjom. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 29. travnja 2001. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu, istaknuvši je kao uzor života prožetog pashalnim otajstvom i ljubavlju prema progoniteljima.
Njezini zemaljski ostaci počivaju u svetištu svete Ane uz matičnu kuću sestara u Lachineu u Kanadi. Liturgijski spomendan blažene Marije Ane slavi se 2. siječnja, na dan njezina preminuća, a u pojedinim se kanadskim krajevima obilježava i 18. travnja, na dan njezina rođenja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu Sestara svete Ane s tamnim velom i krunicom, s katekizmom ili knjigom u ruci, okružena siromašnom djecom.
Isti dan, 2. siječnja, slave se i
- Blažena Štefica (Stefana) Quinzani, djevica 16. stoljeće
- Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Adalhard od Corbiea, opat 9. stoljeće
- Sveti Airald od Mauriennea, biskup 12. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i crkveni naučitelji 8. stoljeće
- Sveti Bladulf, prezbiter i redovnik 7. stoljeće
- Sveti Mainchín od Limericka, biskup 7. stoljeće
- Sveti Silvestar iz Troine, opat 12. stoljeće
- Sveti Telesfor, papa i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Teodor od Marseillea, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Vilim Repin i Lovro Bâtard, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Argej, Narcis i Marcelin, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan Dobri od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Vicencijan, pustinjak 7. stoljeće