Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Josip Benedikt Dusmet

Blaženi Josip Benedikt Dusmet
Klikni za povećanje
×
Blaženi Josip Benedikt Dusmet
Blaženi Josip Benedikt Dusmet. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Josip Benedikt Dusmet

Spomendan
4. travnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1894.

Život

Blaženi Josip Benedikt Dusmet rođen je 15. kolovoza 1818. u Palermu na Siciliji, kao prvorođenac markiza Luigija Dusmeta de Smoursa i Marije rođene Dragonetti Gorgone. Na krštenju je primio imena Giuseppe Maria Giacomo Filippo Lupo Domenico Antonio Rosolino Melchiorre Francesco di Paola Benedetto Gennaro, a u obitelji su ga zvali Melchiorre. Već u dobi od četiri godine stupio je kao oblat u drevnu benediktinsku opatiju San Martino delle Scale u Monrealeu, gdje su dva njegova ujaka već bili redovnici. Otac ga je kasnije pozvao u Napulj nastojeći ga privoljeti na svjetovni život i brak, no mladić je ostao postojan u duhovnom pozivu. Vratio se u samostan te je 15. kolovoza 1840. položio svečane redovničke zavjete uzevši ime Josip Benedikt, a za svećenika je zaređen 18. rujna 1841. godine.

Zahvaljujući iznimnoj razboritosti, pastoralnoj mudrosti i vjernosti benediktinskom pravilu, služio je kao tajnik opata Buglija, prior opatije svetih Severina i Sosija u Napulju te prior samostana Santa Flavia u Caltanissetti. Za vrijeme teške pošasti kolere od 1854. do 1855. godine nesebično se posvetio njezi oboljelih po sirotinjskim kolibama i plemićkim palačama, pa je narod govorio: »Obratite se prioru Dusmetu, on je svetac«. Godine 1858. postao je opat samostana San Nicolò l'Arena u Cataniji, gdje je obnovio izvorni redovnički duh. Nakon burnih previranja i ujedinjenja Italije, kada su novi zakoni oduzeli crkvena dobra, morao je 1866. napustiti samostan. Papa Pio IX. imenovao ga je 22. veljače 1867. nadbiskupom Catanije, a biskupsko je posvećenje primio u Rimu 10. ožujka iste godine. Kao pastir istaknuo se temeljitom obnovom klera, izgradnjom i obnovom crkava, otvaranjem škola i sirotišta te osobnim siromaštvom, ostajući uvijek vjeran benediktinskom habitu. Papa Lav XIII. uvrstio ga je 1889. u Kardinalski zbor s naslovom crkve svete Pudencijane. Iscrpljen postovima, brigom za siromahe i teškom bolešću, preminuo je u Cataniji 4. travnja 1894. godine. U trenutku smrti bio je toliko siromašan da u kući nisu pronašli ni čisto platno kojim bi prekrili njegovo tijelo.

Čuda

Godine 1886. silovita erupcija vulkana Etne zaprijetila je potpunim uništenjem naselja Nicolosi. Kardinal Dusmet predvodio je veliku pokorničku molitvu i ponio veo svete Agate prema usijanoj lavi koja je nemilosrdno nadirala. Na očigled mnoštva okupljenih vjernika, ognjena rijeka lave naglo se zaustavila pred svetim pastirom i promijenila smjer, što je puk pripisao moćnom zagovoru svete Agate i žarkoj molitvi svetoga kardinala. U postupku beatifikacije Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesno ozdravljenje izmoljeno njegovim zagovorom, koje je liječničko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan blaženoga Josipa Benedikta Dusmeta slavi se 4. travnja, na dan njegova prijelaza u vječnost. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 15. srpnja 1965., a papa Ivan Pavao II. uzdignuo ga je na čast oltara 25. rujna 1988. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u katedrali u Cataniji, kamo vjernici hodočaste i mole njegov zagovor. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ili kardinalskom ruhu, često s benediktinskim križem ili velom svete Agate u ruci, okružen siromasima i bolesnicima.

Isti dan, 4. travnja, slave se i