BLAŽENIK · PASTIR
Blaženi Franjo Marto
- Spomendan
- 4. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1919.
Među najštovanijima: Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Franjo Marto rođen je 11. lipnja 1908. godine u selu Aljustrelu pokraj Fatime u Portugalu, kao pretposljednje dijete u siromašnoj i pobožnoj obitelji Manuela Pedra Marta i Olimpije de Jesus. Odrastao je kao jednostavno seosko dijete, a zajedno sa svojom mlađom sestrom Jacintom i sestričnom Lucijom dos Santos čuvao je obiteljsko stado ovaca na poljima Cova da Irije. Bio je miran, tih i povučen dječak, koji je volio svirati na maloj pastirskoj svirali od trske i razmišljati u osami.
Godine 1916. troje malih pastira doživjelo je tri uzastopna viđenja Anđela Mira, koji ih je naučio molitvama klanjanja Presvetom Trojstvu i pozvao ih na prikazivanje žrtava. Sljedeće godine, 13. svibnja 1917., dok su čuvali stado u Cova da Iriji, ukazala im se Presveta Bogorodica, zatraživši od njih da svakodnevno mole krunicu za mir u svijetu i obraćenje grješnika. Gospa im se ukazivala svakoga trinaestog u mjesecu sve do listopada 1917. godine, kada se dogodilo glasovito Čudo sunca. Tijekom ukazanja Gospa im je povjerila fatimske tajne i navijestila da će Franju i Jacintu ubrzo uzeti k sebi na nebo.
Nakon ukazanja Franjo se posve promijenio. Duboko pogođen riječima da se Bog previše vrijeđa ljudskim grijesima, dječak je u svome srcu osjetio posebnu zadaću: tješiti žalosnoga Isusa. Sate je provodio u crkvi u Fatimi, klečeći u tišini pred svetohraništem i motreći Isusa u euharistiji. Kada bi ga pitali što ondje radi, odgovarao je: »Gledam Ga, a On gleda mene«. Dragovoljno se odricao hrane i vode na paši te podnosio uvrede i poruge onih koji nisu vjerovali u viđenja, prikazujući sve za utjehu Gospodinu.
Krajem 1918. godine Franjo je obolio od zloglasne epidemije španjolske gripe koja je poharala Europu. Svoju višemjesečnu tešku bolest podnio je s izvanrednom vedrinom i postojanošću u vjeri, neprestano moleći krunicu u bolesničkoj postelji. Uoči smrti primio je svoju prvu i posljednju svetu pričest, što mu je ispunilo srce neizmjernom radošću. Preminuo je u roditeljskom domu u Aljustrelu 4. travnja 1919. godine, u jedanaestoj godini života, preselivši se u nebesku slavu.
Čuda
Za njegovu beatifikaciju ispitan je slučaj čudesnoga ozdravljenja žene koja je punih dvadeset i dvije godine bolovala od potpune paraplegije uzrokovane teškim transverzalnim mijelitisom. Nakon što se utekla zagovoru maloga Franje Marta, bolesnica je u trenu i trajno ustala i prohodala, što je liječnička komisija potvrdila kao znanstveno neobjašnjivo ozdravljenje.
Za njegovu kanonizaciju potvrđeno je čudo koje se dogodilo brazilskom dječaku Lucasu Maedi de Oliveiri iz grada Campo Mourão. Dječak je 3. ožujka 2013. godine pao s prozora s visine od šest i pol metara, zadobivši smrtonosnu otvorenu kranioencefaličnu traumu s gubitkom moždanoga tkiva i teškom komom. Liječnici su smatrali da dijete ne može preživjeti ili da će ostati u trajnom vegetativnom stanju. Dječakov otac i zajednica sestara karmelićanki te su noći usrdno zazivali zagovor blaženoga Franje i Jacinte Marto. Dječak se u nekoliko dana potpuno i bez ikakvih posljedica oporavio, a liječnici u Rimu proglasili su to ozdravljenje nadnaravnim čudom.
Štovanje i zaštitništvo
Franju Marta blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 13. svibnja 2000. godine u Fatimi, a svetim papa Franjo 13. svibnja 2017. godine, prigodom proslave stote obljetnice prvoga ukazanja Gospe Fatimske. Njegov liturgijski spomendan slavi se 4. travnja, na dan njegova preminuća. Njegovo časno tijelo počiva u bazilici Gospe od Krunice u Fatimi, kamo se slijevaju milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u portugalskoj pastirskoj odjeći s kapom, držeći krunicu u ruci i s pogledom uprtim u nebo.
Isti dan, 4. travnja, slave se i
- Blaženi Josip Benedikt Dusmet, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Kajetan Catanoso, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Benedikt Crnac (Moro), redovnik 16. stoljeće
- Sveti Izidor Seviljski, biskup i crkveni naučitelj 7. stoljeće
- Sveti Petar od Poitiersa, biskup 12. stoljeće
- Sveti Platon Studitski, opat 9. stoljeće
- Blaženi Vilim Cuffitelli, pustinjak 15. stoljeće
- Sveti Agatopod, đakon, i Teodul, lektor, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće