BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Toma Reggio
- Spomendan
- 22. studenoga
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1901.
Život
Blaženi Toma Reggio, krsnim imenom Tommaso, rođen je u Genovi 9. siječnja 1818. u uglednoj i drevnoj plemićkoj obitelji markiza Giovannija Giacoma Reggija i Angele Marije rođene Pareto. Nakon početnoga kućnog odgoja, pohađao je Kraljevski kolegij pod upravom otaca somaska te je 1838. godine na sveučilištu u Genovi stekao naslov baccelliera prava. Osjetivši zreli svećenički poziv, u ožujku 1839. stupio je u sjemenište u Genovi kao vanjski student. Za svećenika ga je 18. rujna 1841. zaredio kardinal Placido Maria Tadini. Nakon ređenja postigao je doktorat iz teologije te je ubrzo imenovan vicerektorom sjemeništa u Genovi, a 1845. rektorom sjemeništa u Chiavariju.
Godine 1851. preuzeo je službu opata i župnika bazilike Santa Maria Assunta u Carignanu u Genovi, gdje je organizirao jutarnju molitvenu i vjersku pouku za radnike. Bio je vrstan novinar i urednik katoličkoga lista Stendardo Cattolico od 1861. do 1870. godine, zalažući se za djelatnu prisutnost vjernika u javnom životu. Papa Pio IX. imenovao ga je 1877. godine biskupom Ventimiglije. Ta je biskupija bila toliko siromašna i prometno nepristupačna da je biskup Reggio župe obilazio jašući na mazgi. U Ventimigliji je 15. listopada 1878. utemeljio redovničku družbu pod nazivom Sestre svete Marte, posvećenu brizi za siromahe i nemoćne. Kada je 1887. godine to područje pogodio razoran potres, biskup Toma je osobno pretraživao ruševine, spašavao stradale te osnovao sirotišta za djecu koja su izgubila roditelje.
Papa Lav XIII. promaknuo ga je 11. srpnja 1892. u nadbiskupa Genove. Kao genovski pastir ublažavao je napetosti između Crkve i države, podupirao katolička radnička društva, borio se za zakonsko uvođenje nedjeljnoga počinka i pravednoga radnog vremena te osmislio mrežu pomoći za doseljenike. Početkom rujna 1901. pošao je na hodočašće u Trioru povodom podizanja kipa Otkupitelja na gori Saccarello. Ondje ga je shrvala iznenadna i teška upala koljena s visokom temperaturom. Preminuo je u Triori 22. studenoga 1901. u poslijepodnevnim satima, s posljednjim riječima na usnama: »Bog, Bog, samo mi je Bog dostatan!«.
Čuda
Za njegovu beatifikaciju Crkva je pomno ispitala i priznala čudesno ozdravljenje djevojčice Pable Valdenegro Romero u Valparaísu u Čileu. Djevojčica je 1985. godine bolovala od Guillain-Barréova sindroma, uzlazne paralize s teškim oštećenjem moždanih živaca, oduzetošću svih četiriju udova, zatajenjem pluća i dvama uzastopnim srčanim zastojima. Nakon što su se njezini bližnji utekli zagovoru biskupa Tome Reggija, bolesnica je 10. studenoga 1985. u trenu i potpuno ozdravila bez ikakvih neuroloških posljedica. Liječničko povjerenstvo potvrdilo je da je to ozdravljenje znanstveno neobjašnjivo.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blaženoga Tome Reggija slavi se 22. studenoga, na dan njegova preminuća. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je časnim slugom Božjim 18. prosinca 1997., a svečano ga je beatificirao 3. rujna 2000. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovo tijelo počiva u mramornom spomeniku u kapeli matične kuće sestara svete Marte u Genovi. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s biskupskim štapom i knjigom, okružen siromasima, radnicima i djecom stradalom u potresu.
Isti dan, 22. studenoga, slave se i
- Blaženi Salvator Lilli, prezbiter, Ivan Balgian i sedam drugova Armenaca, mučenici 19. stoljeće
- Sveta Cecilija, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveti Benigno od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Filemon Kološki, učenik apostolski 1. stoljeće
- Sveti Pragmatije od Autuna, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Elija Torrijo Sánchez i Bertrand Lahoz Moliner, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Sveti Ananija iz Arbela, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Petar Esqueda Ramírez, prezbiter i mučenik 20. stoljeće