Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Josip Bilczewski

Blaženi Josip Bilczewski
Klikni za povećanje
×
Blaženi Josip Bilczewski
Blaženi Josip Bilczewski. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Josip Bilczewski

Spomendan
20. ožujka
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1923.

Život

Sveti Josip Bilczewski rodio se 26. travnja 1860. godine u mjestu Wilamowice u Poljskoj, u skromnoj seoskoj obitelji kao najstariji od devetero djece Franje i Ane. Od djetinjstva je usklađivao rad na polju s marljivim učenjem. Nakon mature u Wadowicama 1880. godine stupio je u sjemenište u Krakovu te je 1884. godine zaređen za svećenika po rukama kardinala Albina Dunajewskoga.

Nakon ređenja posvetio se višim teološkim studijima te je postigao dva doktorata: doktorat iz teologije u Beču 1886. godine te potom studirao dogmatiku i kršćansku arheologiju u Rimu i Parizu. Kao vrstan stručnjak za starokršćansku povijest proučavao je rimske katakombe. Godine 1891. imenovan je profesorom dogmatike na Sveučilištu u Lavovu, gdje je kasnije obnašao i službu dekana te rektora sveučilišta. Unatoč visokom akademskom ugledu, otac Josip ostao je ponizan čovjek neprestane molitve, duhovnik studenata i neumorni kateheta.

Car Franjo Josip I. predložio ga je 1900. godine za nadbiskupa Lavova latinskoga obreda, što je papa Leon XIII. potvrdio 17. prosinca iste godine. Kao pastir lavovske nadbiskupije razvio je golemu pastoralnu djelatnost. Potaknuo je gradnju više od tri stotine i trideset novih crkava i kapela, uključujući velebnu crkvu svete Elizabete u Lavovu. Svesrdno je promicao štovanje Presvetoga Srca Isusova, uveo trajno euharistijsko klanjanje po župama i organizirao 1904. godine prvi mariološki kongres u Poljskoj. Osobito se brinuo za duhovnu i socijalnu izobrazbu svećenika kako bi djelotvorno pomagali siromasima i radnicima.

U vrijeme Prvoga svjetskoga rata, kao i tijekom poljsko-ukrajinskoga sukoba te boljševičke invazije, nadbiskup Bilczewski postao je živa slika Dobroga Pastira. Utemeljio je odbore za pomoć gladnima i prognanima, neumorno pribavljao hranu za opkoljeni Lavov te štitio sve stradalnike bez obzira na njihovu narodnost ili vjeroispovijest: Poljake, Ukrajince i Židove. Zbog njegove nesebične ljubavi prema najbjednijima, sami su ga beskućnici i siromasi prozvali svojim zaštitnikom.

Iscrpljen teškim pastoralnim naporima, brigama za stado i posljedicama teške anemije, preminuo je u Lavovu 20. ožujka 1923. godine. Prema vlastitoj želji pokopan je na groblju Janowski u Lavovu, među siromasima i napuštenima kojima je za života služio.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje devetogodišnjega dječaka Marcina Gawlika, koji je 1995. godine zadobio teške opekline trećega stupnja opasne po život. Nakon usrdnih molitvi dječakove obitelji i vjernika za zagovor nadbiskupa Bilczewskoga, teške su opekline 24. srpnja 1995. godine u potpunosti nestale, a dječakovo je tijelo u trenu zacijelilo bez ikakvih ožiljaka ili posljedica, što je liječničko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim.

U postupku kanonizacije Crkva je priznala i drugo čudo po njegovu zagovoru, čime je potvrđeno njegovo trajno nebesko posredovanje pred prijestoljem Božjim.

Štovanje i zaštitništvo

Josipa Bilczewskoga blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 26. lipnja 2001. godine na hipodromu u Lavovu tijekom svoga apostolskoga pohoda Ukrajini, a svetim ga je proglasio papa Benedikt XVI. 23. listopada 2005. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 20. ožujka, na dan njegova preminuća. Njegovo srce počiva u katedrali u Lavovu, a relikvije se časte i u njegovu rodnom mjestu Wilamowicama. Prikazuje se u biskupskom ruhu s križem i knjigom, često okružen siromasima ili pred izloženim Presvetim Sakramentom.

Isti dan, 20. ožujka, slave se i