Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Viktorija Díez y Bustos de Molina

Blažena Viktorija Díez y Bustos de Molina
Klikni za povećanje
×
Blažena Viktorija Díez y Bustos de Molina
Blažena Viktorija Díez y Bustos de Molina. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA I MUČENICA

Blažena Viktorija Díez y Bustos de Molina

Spomendan
12. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1936.

Život

Blažena Viktorija Díez y Bustos de Molina rođena je 11. studenoga 1903. u Sevilli u Španjolskoj, kao kći jedinica Joséa Díeza Morena, trgovačkoga zastupnika, i majke Viktorije rođene Bustos de Molina. Prvu svetu pričest primila je 18. svibnja 1913. godine. Posjedovala je izniman umjetnički dar te je šest godina pohađala Školu primijenjenih umjetnosti u Sevilli, no njezin je stvarni poziv bio rad u prosvjeti. Od 1919. do 1923. završila je Učiteljsku školu u Sevilli i stekla zvanje učiteljice.

Dana 25. travnja 1926. Viktorija je s prijateljicama nazočila predavanju o novoutemeljenoj Terezijanskoj ustanovi, što je nazvala »popodnevom susreta«. Oduševljena karizmom svetoga Petra Povede, koji je okupljao učitelje radi preobrazbe društva kroz vjeru i obrazovanje, Viktorija je 1928. stupila u Terezijansku ustanovu i posvetila se apostolatu među djecom. Nakon godine dana službe u Chelesu, 13. lipnja 1928. imenovana je učiteljicom u planinskom selu Hornachuelos pokraj Córdobe. U tom je siromašnom mjestu provela punih osam godina razvijajući neslućen odgojni i socijalni rad. Otvorila je dječju katehezu, osnovala Katoličku akciju, vodila večernju školu za nepismene radnice, uvela ritmičku gimnastiku, slikanje i pjevanje, te organizirala pomoć za najsiromašnije obitelji, zbog čega su je svi u selu s ljubavlju zvali »učiteljica iz Hornachuelosa«. Kada je republikanska vlada zabranila vjeronauk u javnim školama, Viktorija je neustrašivo nastavila poučavati djecu vjeri izvan nastave.

Nakon izbijanja građanskoga rata crkva u Hornachuelosu je opljačkana, a mjesni župnik don Antonio Molina uhićen. Uvečer 11. kolovoza 1936. naoružani su milicajci upali u sobu gdje je Viktorija poučavala žene te su je uhitili. Poljubila je majku koja je bila prisutna i mirno pošla u pritvor. U noći 12. kolovoza, oko dva sata ujutro, Viktorija je izvedena s don Antoniom Molinom i još šesnaestoricom katoličkih muževa na naporan marš od dvanaest kilometara prema rudniku Mina del Rincón. Dok su pojedini muškarci putem klonuli od iscrpljenosti i straha, Viktorija ih je bodrila riječima: »Hrabro, braćo! Vidim otvorena nebesa, nagrada nas čeka! Krist nas čeka!« Pred oknom napuštenoga rudnika muškarci su strijeljani jedan po jedan. Kada je došao red na Viktoriju, krvnici su joj ponudili da spasi život ako samo uzvikne poklik u slavu revolucije. Mlada je učiteljica to odlučno odbila i podigavši oči prema nebu zakliktala: »Živio Krist Kralj!« Pokošena mecima, bačena je u rudarsko okno u zoru 12. kolovoza 1936. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Njezini posmrtni ostaci izvađeni su iz rudarskoga okna i pokopani, a od 1965. godine počivaju u kripti Terezijanske ustanove u Córdobi, dok se dio relikvija nalazi pod oltarom samostana Santa María de las Escalonias u Hornachuelosu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 10. listopada 1993. u bazilici svetoga Petra u Rimu, istoga dana kada i utemeljitelja Petra Povedu.

Njezin liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 12. kolovoza, na dan njezina mučeničkoga rođenja za nebo.

Isti dan, 12. kolovoza, slave se i