BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Martin Martínez Pascual
- Spomendan
- 18. kolovoza
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1936.
Život
Blaženi Martin Martínez Pascual rođen je 11. studenoga 1910. u mjestu Valdealgorfa u pokrajini Teruel i nadbiskupiji Zaragoza u Španjolskoj, u obitelji stolara Martína Martíneza Callaoa i majke Francisce rođene Pascual Amposta. Iako su roditelji isprva priželjkivali da stupi u državnu službu civilne garde, Martin je odmalena osjećao nepokolebljiv poziv prema oltaru. Stupio je u sjemenište u Belchiteu, a potom prešao u veliko sjemenište u Zaragozi. Godine 1934. stupio je u Biskupijski zbor svećenika radnika Srca Isusova, družbu posvećenu promicanju svećeničkih zvanja koju je utemeljio blaženi Manuel Domingo y Sol. Za svećenika je zaređen 15. lipnja 1935. u Tortosi.
Mladi je otac Martin postavljen za prefekta u kolegiju San José u Murciji i profesora latinskoga jezika u tamošnjem velikom sjemeništu svetoga Fulgencija. Svojim je bogoslovima bio uzor radosti, stege i apostolskoga žara. U ljeto 1936. obavio je duhovne vježbe u Tortosi, a potom otišao na kratak odmor u rodnu Valdealgorfu. Ondje ga je zatekao početak građanskoga rata i progona katoličkoga klera.
Kako bi izbjegao nasilju revolucionara koji su tražili svećenike, Martin se najprije skrivao kod prijatelja i u jednoj obližnjoj špilji. No kada je saznao da su milicajci uhitili i zatvorili njegova oca kao taoca umjesto njega, mladi se svećenik nije dvoumio. Dragovoljno se pojavio pred revolucionarnim odborom 18. kolovoza 1936. kako bi spasio očev život. Odmah je uhićen i s još petoricom svećenika i devetoricom laika ukrcan u kamion koji je vozio prema groblju na cesti za Alcañiz. Krvnici su postavili zatvorenike leđima okrenute streljačkomu vodu, no otac Martin je zatražio da umre gledajući smrti u lice. Kada su ga milicajci upitali ima li posljednju želju, don Martin je vedra lica odgovorio: »Ne želim ništa drugo nego dati vam svoj blagoslov, kako vam Bog ne bi ubrojio u grijeh ludost koju se spremate počiniti!« Podigao je ruku, blagoslovio svoje ubojice i primio smrtonosne hice u dvadeset i petoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Posmrtni ostaci blaženoga Martina Martíneza Pascuala počivaju u crkvi Reparacije u Tortosi, uz grob utemeljitelja njegove družbe. Papa Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio blaženim 1. listopada 1995. na Trgu svetoga Petra u Rimu, u sklopu devetorice mučenika Biskupijskoga zbora svećenika radnika.
Njegov se liturgijski spomendan slavi 18. kolovoza, na dan njegova slavnoga mučeništva.
Isti dan, 18. kolovoza, slave se i
- Blažena Paula Montaldi, opatica 19. stoljeće
- Blaženi Albert Hurtado Cruchaga, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Falgarona Vilanova i Atanazije Vidaurreta Labra, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Leonardo od Cave, opat 13. stoljeće
- Blaženi Rinald od Concorezza, biskup 14. stoljeće
- Sveta Jelena, carica 4. stoljeće
- Sveti Agapit iz Palestrine, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Antun Banassat, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Franjo Arias Martín, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Vincent Marija Izquierdo Alcón, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Eon od Arlesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Firmin od Metza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lav iz Mire, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Makarije Peleketski, opat 9. stoljeće
- Sveti mučenici Bijele gomile (Massa Candida), mučenici 3. stoljeće